Anton Starčić Šopeć - povjesnicaklana.com
Transcripción
Anton Starčić Šopeć - povjesnicaklana.com
ANTON STARCIC SOPEC MARIJO TAUCER KATEDRACAKAVSKOGSABORA DRUSTVO ZA POVJESNICU KLANA KATEDRA ČAKAVSKOGA SABORA Društvo za povjesnicu Klana Posebno izdanje br. 5 Urednički odbor: Nensi Čargonja Košuta Ivana Marinčić Željka Šarčević Ivan Šnajdar Urednik: Ivan Šnajdar Ilustracije: Josip Barak Mavšin Akcentuacija, razlikovni rječnik i lektura: Nensi Čargonja Košuta Ivana Marinčić Željka Šarčević Priprema: Multimedijalni centar Općine Klana Tisak: Tiskara Zambelli Rijeka Naklada 300 kom ISBN 978-953-555-63-1-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem Anton Starčić Šopeć Marijo Taučer NAŠI KLANI Društvo za povjesnicu Klana Klana, 2009. Čitatelju! Jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji posao koji u kontinuitetu izvodi i organizira Katedra Čakavskoga sabora – Društvo za povjesnicu Klana uz pomoć Katedre za dijalektologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i vlastitim raspoloživim snagama, su jezikoslovna istraživanja. Jezik je jedan od osnovnih odrednica svakoga pojedinca i osnovni znak pripadnosti narodu i kraju pa stoga, uz ostalo, ukazuje na njegove korijene i, u većini slučajeva, određuje mu cijeli životni put. Rezultati tih istraživanja mnogi su znanstveni i stručni članci dr. sc. Ive Lukežić i dr. sc. Silvane Vranić u našim Zbornicima, knjiga dr. sc. Ive Lukežić ''Govori Klane i Studene'' te ''Toponimija općine Klana'', prof. Stanka Gilića. Ta su istraživanja oživila svijest i spoznaje o autohtonosti ovdašnjeg življa te potaknula i druga istraživanja, rezultat kojih je izdanje redom sedam Zbornika Društva i pet izvanrednih izdanja. Uz to ukazala su na mogućnost da talentirani među nama, na svom mjesnom izričaju, u prozi i stihu, izraze svoje osjećaje, doživljaje, promišljanja i spoznaje, pa je na svjetlo dana isplivala njihova kreativnost; rezultat koje je i ova zbirka pjesama. Nekoliko naših lokalnih pjesnika počelo je pisati na svom materinjem izričaju, a to je potaknulo i mladež, pa je uz pomoć nekolicine vrijednih učitelja rođena čitava mala osnovnoškolska čakavska, kreativna izvanškolska aktivnost koja u najboljem svjetlu predstavlja naš kraj. Nakon niza izdanja stekla se prilika da radove naših prvih mjesnih pjesnika predstavimo lokalnoj i široj javnosti. Ova će zbirka pripomoći očuvanju punoće i čistoće naših mjesnih govora, promicanju te očuvanju lokalne kulturne baštine, a nadam se da će i potaknuti mnoge da se i oni okušaju te izraze svoj talent i kreativnost. Urednik PREDGOVOR Društvo za povjesnicu Klana, kao jedan od odjeljaka Katedre čakavskog sabora već dugi niz godina promiče kulturne vrijednosti klanjskoga kraja. Tijekom 16 godina djelovanja, u izdavačkoj djelatnosti Društva objavljena su mnoga djela, a ova je pjesnička zbirka još jedan od priloga očuvanju kulturne baštine našega kraja. Klanjski govor ima mnoge osobitosti u odnosu na ostale čakavske govore. Zasigurno je u tom kontekstu najvažnija upotreba upitno-odnosne zamjenice ˝kaj˝ u značenju ˝neživo˝, postojanje hiperikavizama (pr. cista, dilat), ali i izmjena dočetnoga /l/ u // (pr. vo, ša, priša), koje je u ovoj zbirci bilježeno posebnim grafemom //, upravo zbog svoje osobitosti i razlikovnosti u odnosu na ostale susjedne čakavske govore, primjerice, u Studeni ovi isti primjeri glase vov, šav, prišav. Drugi je razlog takvom bilježenju i činjenica da su ga mlađe generacije govornika počele gubiti pa ga stoga i na ovaj način nastojimo očuvati od zaborava. Autori ove zbirke naglasak stavljaju na svoje rodno mjestoKlanu, koja je spiritus movens čitave zbirke. Tematsko-motivski svijet je raznolik; vezan je uz stare zanate (Zogar, Mućar i dr.), običaje (Dobra ruka, Ena pusna), navike (Ćika) i težak život ljudi (Kamik i pot, Naša mat, Za drivo i kamik...), a naši ga autori u svojim stihovima pokušavaju oživjeti i prenijeti budućim naraštajima. Zbirka je podijeljena u tematske cikluse koji su dobili naziv prema stihovima iz pojedinih pjesama (Klana va srcu, Odvavik je ta užanca, Lipo moje misto, Da se ne pozabi...), a lirska je crta vidljiva u svim pjesmama. Valja spomenuti i ljubavne pjesme Marija Taučera (On, Ona, Ona i On, Viceraj) koje su vrhunac ljubavne lirike izražene klanjskim mjesnim govorom. Ova je zbirka jedinstveno djelo ove vrste na našem području, a njezina je svrha predstaviti i predočiti široj javnosti sve kulturne vrednote duha i jezika Klane. Željka Šarčević, prof. ANTON STARČIĆ ŠOPEĆ Klana va srcu Podne la je • 2 unicili u je lF :i Tlikli u po n pa ale u tu Killiki u e ~e rna ni il mogh , I majhana va ld em Kot na trii . da bi na po o ~ Na rrdi klan·- · ostali su fun Klãnjska Gradȉna Nad sãmu Klãnu stojȋ: kȍda pasãna lȋta brojȋ. Kȁda bi znȁlo kamẽnje rȅć. Mõrda ih je hȉljadu i vȅć. Gradȉna stȃra i slãvna na vȑh lȉticē se je posȉla zdȃvna. Tȕ je baš mȏrala onȁ stȃt: ž njȇ se vȉdi mȏre i sȅ do Vẽlih Vrȃt. Podneslȁ je čez lȋta tȅškō brȉme, unȉčili su je ljȗdi i vrȋme. Tlīklȉ su po njȋ dažjȉ i bȕre, pasȁle su tȕdār sȁkakove kūltȗre. Kȕliki su se tȅli tu fermȁt, ma nisȗ moglȉ zavȃvīk tȕ i ostȁt. I mãjhana crȉkvica je bīlȁ nũtri va kĩ se mȁša slūžȉla po jȗtri. Bȋ je tȏ znamenȉt dvȏrac Khlãn, danȁs obrȃsa va mȃh i bršljȁn. Kȍt na trȗc, nȋč je i ostȁlo da bi na pokolĩnja spominjȁlo. Na tȓdī klãnjskī hrĩdi ostȁli su sȃmo razgrȕšeni zȋdi. Rebicina Bajta na na dYi o Zlizane kada bi Dv1sto lit i stare Re · - I I \ Zvana ·a zniitar e · Va z1dii ·e • koda pas- Tu se pre Tu se dicu Sakakorje Tesko i - Se nas to- da sene za1 Rȅbičina kȉša Bãjta na ȅdan pȍd, na dvȋ võlte počĩva skȍd. Zbȉla se med kȉše, põvjest nȁšu pȋše. Zlĩzane kamȇne skȁle kȁda bi sȃmo povȉdat znȁle. Dvĩsto lȋt i vȉše stãre Rȅbičinē kȉše. Zvȁna va mẽvti kȁmik, znũtar sē j' zagȃsi plȁmik. Va zīdȕ je ostȁlo ognjĩšće, kȍda pasȃna lȋta ȋšće. Tȕ se prebīvȁlo, Tȕ se dȉcu rājȁlo. Sȁkakōr je brĩžnīn bĩlo Tȅško i trūdnȍ se žīvȉlo. Sȅ nas to spomĩnja na lȋta pasãna, da se ne zatȁre starĩna ni Klȃna. Klana Varavm z eniga ' z driigi= Toje na5 -,--- . ---=--· ~ Tu kadi ·pa e mal ... l ;; ~; I· Jov malo koje o : J;Ja.: z Jllin- - va ki Tu an -e po Boi"S Vamamt za siik:i Takfunik va lk mi -) I sonce e pa i dlte Kamor g' va SICU I Klãna va sȑcu Od vȋka je Klãna tu bīlȁ: pod sȃmu Gradȉnu sē j' zabȉla. Va ravnȉci stotīnjȁk i vȉše kȋš, z ȅniga krȁja Kukũlj i Plȋš. Z drȕgiga Žȉdovjē i Bȑdo, Tō je nȁše tnȁlo tȓdo. Tȕ kȁdi je nȋč zimȉje pa sȅ mȁlo kȁšnje dozrȋje. Još mȁlo dȁlje pa je Gumãnce Kõ je odhrānȉlo mnȏge Klānjcȅ. Z Jȁžinōvca i Dlītȁ tečȅ Ričȉna va kĩ su se rȁdo kōpȁla dičȉna. Tȕ san se rõdī, tu san rȃsā, po Bõrštu i Drīnȏvin krȁve pȃsā. Va manȉ skrȏz gorȋ plȁmik za sȃki tvȏj tȓn, drȁču i kȁmik. Tā kȁmik tȓd i sȋv vȃvīk mi je drȃg bȋ. I sõnce je poli tȅbe drugãče pa i dītȅ kõ va zībȅli zaplȃče. Kȁmōr gȍd grȇn i hõdīn va sȑcu i mȋslih te nȏsīn. Zavȁvīk si bīlȁ i bȉt ćeš s mãnu i ne mȍren pozabȉt mojȕ Klãnu. Tā ȉskra tlījȅ lȋt i lĩt i niȅdān je ne mȍre zagasȉt. Domãća besȋda Lȋpo se čũjē domãća besȋda kȁda se š njũ čȃ pripovȋda. Njȗ su me navȁdili mōj oćȁ i mȁt, š njȗ se stãnēn i š njȗ grȇn spȁt. Od drũgih je fȃnj drugȃča: pomȃlo oštrȁ, kot tȓn, ali drȁča. Līpȁ je za krīčȁt, još bȏlja za šapćȁt. Takȍva se rȃbi lȋt i lĩt i ne smĩ se je pozābȉt. Nȅka se ne promĩnja, aš na nȁše stȃre spomĩnja. Zāvȅt smo sebȉ dãli, domãću besȋdu očūvȁli. Nȅka nan ostȃne za vȉkova vĩka, aš onȁ je kot va kvȃdru līpȁ slȉka. Takova su bila vrimena... Poli r ~ po kin.::; Gflo na i minj Rizi kiidar Magar! no samo Lito j e n va kfunil Takoya kada je ~ Vode · bajte zi zejne naJ mn6ge Napl .. kada goo Sese napa 1 Mani e Poli k:iSe Štẽrna Poli kȉše kamȇno gȑlo po kȋn se lĩta z verȕgami tȑlo. Gȑlo na štẽrnī stojĩ i mȉnjenā lȋta brojȋ. Rȋzi su na njĩn ostȁli kȕdār su se sȉći z vodȕ kalȁli. Magȁri danȁs i ne rãbi, no sãmo da se ne pozȃbi. Lȉto je na njemȕ senjãno, va kȁmik je zakljevsȃno. Takȍva su vrimȇna bīlȁ kada je štẽrna življẽnje znāčȉla. Vodẽ i vodẽ se ž njẽ skalȁlo, bãjte zīdȁlo, žējnȅ napȍjilo, mnȏge i mnȏge odgȏjilo. Na plašćẽnki se brẽntu nosȉlo, kada gȍd i po hrptȕ zalȋlo. Sȅ se pomȁlo promĩnja i na pasȃna lȋta spomȋnja. Ma nĩ se unȉčilo i zatȑlo. Poli kȉše jȍš stojĩ sȗho kamȇno gȑlo. Mȁma stȃra Vrȋme tečȅ i pasȋva, prišlȁ je nabrānȁ i sȋva. K tĩmu se je jȍš i prignȉla, ȁš se je mȁlo prerȁno rodīlȁ. Ne nõsi rȉce, nego čīnčȍk i mȁlo hȏdi na bȏk. Na svȋt je prišlȁ kȁda nisȗ znȁli za lȅtriku, nego su rābȉli lužẽrnu i štȅriku. Kȁda ni bȋlo vetũr ni eroplãni, nȅgo su na četvẽr zaprēzȁli va Klȃni, kȁda nisũ za špãrget znȁli, nȅgo su va ognjĩšću pārgȁli, žẽnjske rȍbu prȃle va Močĩli, mūškȋ po cȉ ćȅdan va gorȉ bȋli, kȁda su švȇljare tesȁli vȅsla i jãrbole v Rīkȕ vožēvȁli prodajȃli bȕtorice i vratĩla da bi se desetõra ȗsta nahrānȉla, kȁda nĩ nȉkakōrove prevẽrbije bĩlo ob kōmpīrȕ, fažȏlu i zẽlju se žīvȉlo. Šȍtiš i šetepȁše plēsȁlo i ˝ȅniga na sȃmin˝se znȁlo. Ma pȍli sakidȃnje brȋge vȅrovali su va kudlȁke i štrȋge. Pȕno je mȁma stãra va življẽnju potrpīlȁ, aš se je va krȋvo vrȋme rodīlȁ. Trpīlȁ je za drȋvo i kȁmik, ma zagȁsī se je i tā plȁmik. Zȁdnji vȏ va Klȃni Sȉ me znȃju va nȁšīn krȁju. Prȉje nas je bĩlo i vȉše; zīdȁli smo štȁle i kȉše. Zȃ se san vozȉv sẽno, šũšanj i otȃvu, vȅčer va lõjternice zatlȋka si glȃvu. Tȁko san slūžȉ svojȅ žurnȃde, bȋ san za dȉlo, a ne za parȃde. Vȁvik smo na četȉri nȍge bȋli. Pȕno smo generȃcij odhrānȉli. Mi smo bȋli nasȕšna potrȉba, prez nȁs nĩ bĩlo ni čȓnīga hlȉba. Bi rȅć, dobrȉ smo bȋli i sȁkī smo kȉši rābȉli. Pripeljȁt iz pȍlja zẽlje, fažõ i kompĩr za vesȇlje. Ostȁ san va Klȃni edĩni i sȃm, i kȍda iz štȁle ne smĩn ni vȁn. Sȉ rečȅju da san dȍbār bȋ, kȁda san sȁkimu ja rābȉ. Sadȁ nisȃn cẽnjēn ni štimãn ni svojȉga pãra nȋman. Tȁko se je valjȃ i tȅlo: sȅ je nȉkamo vrȋme zȇlo. Zātȍ kaj san korȉst dȉla vẽlu za plãću ću fȉnit na macȅlu. Stȁriji će me se domīšljȁt nĩki, a dicȁ će me vȉdit sȃmo na slȉki. Dovčȉć Va srȋd Grȉžē kȍda bi pãkove mrȉže. Mãjhan, okrũgli dovčȉć, kȍda bi ȅdan lȋpi kotlȉć. Kȁmik se štrpȁlo zȋd okȏli zazīdȁlo. Mãjhana je lišȉca nũtri kadi su žẽnjske kopȁle po jȗtri. Do dovčȉća je stazȉca peljȁla po kĩ su se bosȁ dicȁ igrȁla. Va strānčȉci zȅra grmȉća, lȋpo mȉsto za gnjīzlȍ i tȉća. Kȕliko se je tu pȍta prolȋlo, sȅ na hrptȕ dȍma nosȉlo. I to na plašćẽnki! Mȁlo se počȉnilo va prȇnki. Nosȉla su se z dovčȉća brimẽna takȏva su bȋla vrimȇna. Pȕno je dovčȉć nahrānȉ lȁčnih ȗst. Sadȁ stojȋ va Grȉži pozȃbljen i pȗst... Kunfȋni Prȍkljeti bȋli, vȃvīk ste nas dīlȉli. Putȅ i cȉste zaprēčȉli po kȋh smo brimẽna nosȉli. Presȉkli ste nan žȉle kẽ su življẽnje znāčȉle. Na pȏ ȕre hȏda odīlȉli rȏd od rȍda. Još i tȏ da znȃte s vȃmi i kuntrabãnt cvatȅ. Ni gȕbić se ne mȍre pobrȁt, aš ćeš na tũji trȁmīt stȁt. Tȅško se pasĩva prik vȁs, odalēčȉli ste selȍ i vȃs. Va rȍdu van je i žȉca ku proklĩnjajū od dicẽ dicȁ. Ke niẽdan ne vĩdī da se jȍš dȋlajū zȋdi! Prišlȍ je vrȋme da se znȁme tȏ brȉme. Da kunfĩni zavȁvīk nestãnū. Ma i drugdȉ, ne sȁmo poli Klȃnu. ...i mojiga će dila zavavik nestat... Mȗćār Po cȋ dȃn tlīčȅn batȗdu da mi dȃn ne pasã zalȗdu. Od orȍdjā mȃn sȃmo trĩnog i batȉć i vẽlu žȅlju, čȋn vȉše batȗde natlȋć. Pȕn prãha i pȍta stĩsnī san se poli plȍta. Jȕtri na drȗgin mȉstu i ȍpet dĩlan sȃmo za cȉstu. Vrućĩna, snȋg, ni dȁž mi ne pãči; od sȉh nedãć san jȍš i jȃči. Mȕć grẽ pomȁlo se vẽći i vẽći, kȁdi je krȁj mōjȉ srȅći. Zlẽta batȗda spod batȉća, švȋče kȁmik namȉsto tȉća. Nĩs nȉkakōrōv artižȃn, na cȉsti san vȁvīk sȃn. Nĩs nȉgdār bȋ po mȏru i moj krȕh mā vȉše nego ȅnu kȍru. No žūrnȃdu trȋba storȉt i jȕtri jȕtro sȍpet na dȉlo prȋt. Ma sȅ će tō z vrȉmenōn pasȁt i mojȉga dȉla zavȁvīk nestȁt. Zȏgr Cȉsta bĩla, prȃh kȗrī na dažjȕ, sõncu i bȕri. Dȃn se rãja, Zȏgār z lopȁtu pohȃja. Z Vȑh Gorẽ pȗše, ũsta mu se sušȇ. Sõnce pritĩšće, Hlȃda si ȋšće. Dȁž z jȕga tlīčȅ, tā se z mȉsta ne mȋče. Mȕć se smanjĩva, Škȕlje zahićȋva. Dȃne, misȇce i lĩta Batũdu po cȉsti hȋtā. Cȉsta bez jãrki, prȃva Kȍda bi ȅna ponjȃva. Danȁs katramãna cȉsta posȕda, Nestȁ je zȏgār, mȕć i batȗda. Tesȃč Va šȕmi san rȍjen, poli sikȉre zgȍjen. Valjȃ grȇ tō po kȓvi. I mojȉ stȃri bȁvili su se z dȓvi. Sadȁ znãn zȃč ćȁća stãri bȋ je tesȃč. Pȍtljēr je tõ prezẽ sȋn, ȁš je skrȏz dȉla š njȋn. Ȅdan dȃn, ni sȃm ne znȃn kȃj san tȅ, vȇlu ćȁćinu plānkȁču v rȗke san zȇ. Nȏć nisȃn mȍga prespȁt, aš ću jȗtri pȑvū grȇdu stesȁt. Zȇ san plānkȁču pod bȏk i šȃ senjȁt ȅdan mȃnji cȍk. Prerāslȍ me je toporĩšće, oćȁ pod štrȋm orȏdje si ȋšće. Vȉdi san ja pȃsju vȉru dȍkljer je grēdȁ prišlȁ na mȉru. Dȏbi san ja mȁlo vȍlje pa je drȗga šlȁ još bȍlje. Tȅžak ȁrat san si zbrȃcȋlo življẽnjē grȇde tesȁ. Danȁs nĩ već pȍta ni mȕkē, aš se ne tȅše na rȗke. Nestȁla su tȇška dȋla pa je i plānkȁča zavȁvīk odrābȉla. Balȏtār Po cȉsti dlȃbi, mȁlo mu orȏdjā rȃbi. Tȏ je bȋlo sȅ do čȇra karijõla, metlȁ i škovacȇra. Prominjenȁ je karijõla, modẽrna je lȁta na gumẽna kȏla. Vrimȅna drȗga, nȉka nõva. Metlȁ od plȁstikē, ne drīnȍva. Trlĩš ga pripãda i za dȁž, incerȃda. Ni blȃga nĩ vȅć po mĩsti, još mȁnje nesnāgȇ po cȉsti. Smȇti za ȅnu pẽst, nĩ već čȃ ni mȅst. Kĩ će se š njȋn, danȁs je balȏtār prãvī gospodȋn. Jȍš da si i šijãrpicu vẽže, od sȉga dȉla tō bi mu bȋlo nājtȇže. Se je pasalo... Nȁša mȁt Nosȉla je brimẽna i košȁre Sȃmo da se grȕnat ne zatȁre. Od mȕčniga tȓdiga dȉla i bȉtvica ji se je na rūkȉ zgulȉla. Počīvȁla je mȁlo, aš je dȉlo zazīvȁlo. Z oćȗ hodȉla na gorȕ da bi jȕtro šli prȍti mȏru. Ma nĩ se kōpȁt hodȉla, nego je na vĩnti sānȉla. Med pȓvimi va grȃd su arivȁli, sȃmo da bi prȉje dȑvā prodȃli. Gospodȁ su kūpȉla bȕtoricu, dvĩ. Kȁda su stržȉli, dȍma su šlȉ. Pȍli Štĩrmāna čȃ popĩli, ručȉcu krȕha kūpȉli. Magȃri trūdnȉ, kuntẽnti su bȋli; po bĩli cȉsti dȍma se zapūtȉli. Dȍma su čȅkala ȗsta mnȏga; stãrci i dicȁ nebȍga. I na sãmīn krȁju, nȁša mȁt će počȉnit va rȁju. Īvȅ Merikȃn Mlȃd i krȅpak je bȋ, Īvȅ se je va svȋt zapūtȉ. Kȁda je srȅćno arivȁ, dȍma je hartulĩnu poslȁ. Vȁlje z Mȅrike se jãvlja i sȉh va stȃrin krȁju pozdrãvlja. Do nȉkuliko vrȉmena dȍma pĩše da ne mȍre zdurȁt vȉše. Da dĩlā od škȗra do škũra, tulȉko da mu ne rãbi ni ȕra. Dȃni su mu mȕčni i tȅški, ač nȉš ne znã po englȇški. Dȍma bi se zãjno vrnȉ, ma si nĩ za vijãj zaslūžȉ. Pasīvȁli su dȃni, misẽci i lȋta; štȕf je bĩ tũjiga svȋta. Tȁmo je pẽnzijicu stȅka, kȏmać je tā momȅnat pričȅka. Pȍtljer pȕno lȋt odlūčȋ je dȍma se vrnȉt. Tȁmo je z vapõron šȃ, a nȃzad z eroplȃnon arivȁ. Prišã je na sȅ drugãče: Īvȅ od drāgȍsti zaplȃče. Cȋlo življẽnje va tũjin svȋtu, sȅ je pasȁlo kȍt v ȅnimu lȉtu. Rȍjeni četrdesẽtipȑviga lȉta Lȋta lẽte, fermȁt se nȇte. Je li pȕno, je li mȁlo, fȃnj ih se je naštivȁlo. Va rȁtu rȍjeni, va mizẽriji zgȍjeni. Slȁba vrimȇna za sȅ, pa i dȉcu. Kĩ je znȃ za tõrtu ni svićȉcu! Za igrȁče se nĩ znȁlo, na pẽndu i kȁmičiće se igrȁlo. Lȁtice i cȕru smo zbījȁli, i mȉslili: nȉš nan na svȋtu ne fȃli. Redovȉto va škȏlu se hodȉlo i krȁve na pȁšu gonȉlo. Vȇčer luzãrīj molȉlo, aš prevẽrbij nĩ bȋlo. Pȍtljēr tȋga drȕgō vrȋme. Oprtȉ je sȃki svojȅ brȉme. Sȅ čā j' dȁlje ȍnō j' tȅže, no mlȁdost nas ȉpak vȇže. I tȁko to bȋva. Sȅ pomȁlo kalȋva. Aš cȋlō j' življẽnje ȅno vẽlo, vẽlo trpljȇnje. Blagdan za dušu i tilo Prȏlićē Prȏlićē se rãja, Rȏžica vȁn zahȃja. Lȋpo je zasvitȉlo, Mȃrčeno sõnce prigrȉlo. Modrĩ se cȋla strȃn: Lankũć je zašȁ vȁn. Sȏpice žõte sȃko tulȉko, Vȉsibabe kot bĩlo mlīkȍ. I devȇt je tȕ zelẽni, Kȁdi i kȁdi cvitȉć črljȇni. Ni mačkȉća ne fȃli Kȍda bi mȁlo srebȑniga dodȃli. Zglẽda, mãvrica z nȅba je pȁla: Stȏ kolũri na trāvȉ naštivȁla. Blȁgdan za dȗšu i tȋlo. Da bi bȁrēn mãvric vȉše bȋlo! Da navẽste nȏvo prȏlićē: z vȉše mȋra i ljȕdske srȉće. Mojȅ mȏre Kȁda san otrȍk bȋ na pȁšu san krȁve gonȋ. Za rȁna san stȃ nãjveć blȃgo na Rojnȍ gnȃ. Sõnce još nĩ zasvītȉlo zad Planȉnu je bȋlo. Bȏs san bĩ po stazȉ se zapūtȉ. Jȍš mi sē j' spȃlo, no blȃgo je sȃmo pȗt znȁlo. Do mȁlo cãjta se razdānȉlo. Kȍt na dlȁnu, mȏre pred mȃnu je bȋlo. Ȕre san mȍga tȁko stãt i glȅdat sȅ do Vȇlih Vrȃt. Glȅda san brȍde kako po mȏru hȏde. Mãjhani kot pȉknje vẽle za otročȉća vẽlo vesẽlje! Vrućĩna pritĩšće, hlȃd se ȋšće. Dȍma san se z blȃgōn upūtȉ i vȁs srȅćan bȋ, aš san vȉdi mȏre. Ma sȃki tō i ne mȍre. Ćȉka Naš ćȁća stãri već za nȉš jȃko ne mȃri. Drohnjĩ po cȋli dȃn, ne zahãja jȃko ni vȁn. Sȃmo sidȋ poli ognjĩšće i va njȅga skrȏz drĩšće. No tȏ je dȍbār znãk, aš još užĩva ćikȁt tabȁk. Niȅdān ni ne pȋsne kȁda po nȃtli drȋsne. Dȉlo mu se i napȏšnu posȗdu, no sȅ je tȏ zalȗdu. Nȃtla se skrȏz snãže, ma nȉš jȃko ne pomȃže. Ȅdan dȃn je stȏri cȋli šušȗr, aš nĩ mȍga nȃć si mihȗr. Jȍš je tabȁka bȋlo nȗtri: Kãj će ćikȁt on jȗtri?! Već je djȃ: Sȅ zlo š njȋn. Ke nĩ skrsnȉ pod kušȋn! Vesẽvju nĩ bĩlo krȁja, Kȍda je ćȁća stãri prišȃ do rȁja. Planinȃr Cȉ ćȅdan mu navĩja. Sprãvljā se kūmpanĩja. Dobrȍ se ćȗti da se va vrhȅ zapȗti. Pȑvū vȇčer sȅ je priprãvno i na svojȅ mȉsto postãvno. Bẽršuge z brȕkvicami pōdbȋte, Zglãncane, od bȍksa se svȋtē. Žokȅ od būmbākȁ, debẽle, stomȁnju na kvȃdre, od fanȅle. Bragȅše od velȗda, zelẽne, zā nje tirȁke, škȗro črljȇne. Klobāsȕ va rȕcak si dȉne da zagrīzȅ, kȁda od hȏda počȋne. Još va bȍcicu mȁlo rakȉjē, da na vȑh prȋde lȁglje i prȉje. Kanoćã da ne pozȃbi, aš i tȏ planinārȕ rȃbi. Jȕtro je krēnĩ za rȁna, nī mȍgā pričȅkat bȋliga dȃna. Za klōbȗk planĩnku zatȁkne, od dȍma se mȁkne. Krãmpić va rȗku, za pomȏć. Nȉš mu ne fãli i mȍre pȏć. Odvavik je ta užanca... Ȅna pusnȁ 1 Prišlȉ su nan pusnȉ dȃni lȋpo nan je sȁd va Klãni! Kȁda za tō prȋde vrȋme pak i šȅsni tȁd ponȋme. Po kȉšah mi kanpanãmo i va sȃki zakantȃmo. Odvȃvīk je tā užãnca stãro, mlȃdo da zatancȃ. Mȁčkare, mȁčkare, ma su lȋpe mȁčkare stãro, mlȃdo na nȍge, grēmȍ plēsȁt do zorȇ! Hȉtite čȃ sadȁ nȃ se grēmȍ pobrȁt jãjca i klobȃse. Ȕdri brȉgu na vesẽlje nek' se kȗha rȅpa, zȇlje. Sȍpi vãlcer sad za Pȇpu, ȅnu põljku još za rȅpu. Da nan rodȋ dȇblja, vȇća nek' nan Klãnu prȁti srȅća. Mȁčkare, mȁčkare, ma su lȋpe mȁčkare stãro, mlȃdo na nȍge, grēmȍ plēsȁt do zorȇ! 1 Ova je pjesma uglazbljena. Dobrȁ rūkȁ Nȍvo lȉto je prȅd nȃmi. Za po kȉšah pȏć dȉcu mãmī. Vȇčēr smo se pobrãli zavȋda spȁt aš jȕtri jȕtro trȋba dȍbru rȗku pobrȁt. Mūškã su dicȁ stȁla rȁno da bi obašlȁ cȋlo Klãno. Okȏli smo po dvã trȋ hodȉli i ovȁko va sȃki kȉši molȉli: Bȏg van dȃj dȍbro Nȍvō lȉto, rodovȉto, srȅćno i korȉsno. Mȋr i zdrãvlje, dȗšu spāsȉt. Ȁmen. Nãjveć su lĩšnjike i orȉhe dājȃli, ako nīsȕ pred nȃmi vrȃta zakračunȁli. Ako je bīlȁ rȍdvina blĩža dȏbilo se i čȃ drobȋža. Pobȉralo se tȁmo do devẽte, aš potljȇr ti vrȃta otprĩt nȇte. Zapõvdan smo se pogovārȁli kȕliko smo dȍbrē rūkȇ nabrȃli. No, i tā se je stȃra navȃda zatȑla dȍbri rūkȉ su se vrȃta zavȁvīk zaprlȁ. MARIJO TAUČER Lipo moje misto Mojȉ Klãni Već stȍtine lȋt zvonĩ klãnjski zvȏn. Čȗva te svẽti Jerȍlim, tvȏj dobrȉ patrȏn. Lȋpo mojȅ mȉsto, ni mãjhano, ni prevȇlo. Pȏ ravnȉce med vrhȉ si zȇlo. Rȁd san te imȅ još kada san dicȁ bȋ, dičȉ san se s tȏbu kada san kot mladȉć okõli po plȇsi hodȋ. Pȑvi pȗt san vȉdi da mi fȃliš, Klãna, kada san va võjski bȋ. Rȁd te mȃn kada si kot nevȉsta sȁ va bĩlin od snȋga. Kada te jȕtro tȉći budẽ, mȃn te, Klãna, rãji od sȉga. Lipȁ si kȁda se va cvȃtu prelĩvaš i dišĩš od bȑda do brȋga. Dragȁ si mi kada nȅbo z nevrȉmenon strãši, kȁda si va maglȉ do tȃ, a kadȁ su z pȏplavu grozȉli Gotõž i Ričȉna, zȃ te san se vȃvik bȃ. Na Rȍkovu si najlȋplja na svȋtu, nãjliplji dȃn va cȋlimu lȉtu. Ne mȍren pozabȉt Rȍkove iz dȋčjih dȃn, nisȁn znȁ san li bãdar, ili je lȋp sȁn. Mȉsli san da mi na svȋtu nȉš ne fãli, kada su mi pȍtljer mȁše pȃr šõljdi za petešȉća kȋmu se v rȉt pȗše dȃli. Sadȁ kada mi pomȁlo sõnce zahȃja i nisȃn više mlãd, jȍš si mi drȃža, Klȃna, i mȃn te sȃki dȃn vȉše rȁd. Tȁko pȕno lȋpiga si mi dalȁ, a ja ti to nĩman š čȋn vrnȉt. Edĩno ko ti ȏve mojȅ besȉde za zȃhvalu mȍreju bȉt. Hȋmna ȍpćine Klȃna Stȉsnila si se Klȃna sȁ poli Gradȋnu, Svilȁ si gnjizlȍ poli sãmu Ričȉnu. Z tũrna ti vrȋme brojĩ stȃra ȕra, ne mȍre ti nȉš ni jȕgo ni bȕra. Na kamẽnī plȍči pĩše da hrvãcka si od vȋka bīlȁ, Vẽliga hrvãckiga sȋna tȋ si odgojilȁ. Tvojȁ Gradȉna i prȍšlōst tvojȁ dãvnā Ostȁt će zavȁvīk Klãna põnosnā i slȃvnā. Okõli Klȃne lȋpa mȉsta, Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ. Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru, na sõncu se lašćȇ. Kȍda je tȉću lȇp cvetȉć sred lužȉne pȃl, kȍda je sȃm Bȏg na tō mȅsto z nȅba ju kalȃl. I mĩćemu lȇpemu mȅstu, ȉme Brȅza dȃl. Pod Grmȗdo mjstu ljpu kȕd da ga je s hartulȋne znlọ. Ljudȉ dbri, vrjdni za sȁku so djlu, Lȉs∂c mjstu m∂jhinu ljudȉ te rdi ȉmajọ. Zte, drgi Lȉs∂c, sȑce sȍje djo. Okõli Klȃne lȋpa mȉsta, Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ. Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru, na sõncu se lašćȇ. Studẽna lȋpo mȉsto, sȃmo tvojȅ ȉme vȃra. Dūšȁ je tvojȁ vrȗća, da ji nĩ nȉgdi pȃra. Muškĩ su ti vrīdnȉ, žẽnske žȋvo dȉlo. Od vȃvik je tȁko, ljũdi, va Studẽni bȋlo. Kot i nȅkad Škãlnica ti pȏnosna bȕdi, svȅtla ti prõšlost, slȍžni ti ljȗdi. Jȃk ti je nãrod kot i kȁmik sȋvi. Pȏnosan je sȃki kĩ va tȅbi žȋvi. Okõli Klȃne lȋpa mȉsta, Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ. Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru, na sõncu se lašćȇ. M∂jhina mjsta, mȋsta vẽla, mȅsta lẽpa i vesȅla. Lȁze Pod Plĩšon mãlo sēlcȅ od pãr kȋš. Tō su se Lȁze stĩsnile pod Plȋš. Na Lãzi još vãvik domãće navȃde mȃju; Rȁdi dĩlaju, a i dȉlat znȃju. Još držẽ krȁve, njĩn se ne grustȋ. Njȉve obdilĩva, nȉš se ne zapustȋ. Pomȁlo sȉga pridĩlaju, sȉga mȃju. Nãjviše okõli čẽšp i rakȉje bacelȃju. Ãj, da znȃte kȁkovu rakȉju skȕhat znȃju! Tȃ rakȉja posẽbno dišȋ, Tȃ rakȉja posẽbno va ȗsti godȉ. Tȃ rakȉja grĩjē dȗšu i tȋlo. Mȁlo je Lȃzāri, ali znãju dȉlat dȉlo. Kulikiga pota, kulike muke... Fȗrman Rȁno je. Zīmȁ. Pomȁlo mȑvi snȋg. Kõmać je trĩ i pȏ, a pod štrĩmbon fũrman i njegȍv mãjhani sȋn vȅć nabĩjaju okõli kȏ. Snȍći su do kȁsno vȏz nakladȁli z dȓvi, tȁko da biju jȕtro za v Rikȕ bȋli pȓvi. Sȅ dȋlaju na močẽć, aš jih nĩ vȍlja govorȉt. Čũje se sȃmo žlãjdre i nabĩjanje kõnjskih kopȋt. Pãrtili su spȍd štrĩmba va škȗru nȏć. Na vozȕ pod ponjãvu sidȋ mãjhani malȉć, kȋga si je oćȁ zȇ za pomȏć. Jȕšto se je mȁlo sagrȉ, kadȁ ga je oćȁ z vozȁ dȏli dȉ. Znȁ je da se nȇće više vozȉt i da mȏra do Rikȇ za vĩntu hodȉt. Tȁko je bȋlo sȁki dȃn. Kȁsno spȁt, rȁno stȁt. Dȍkada će tȏ durȁt? Dȍkada će tȁko bȉt? Da nĩki smržnjĩva, da bi se moglȉ drȕgi grȉt! Kȁmik i pȍt Otkȁda je jȕtro blȃgo va dolȁc zagnȁ, prijẽ se je zidȁt okõli dovcȁ zȋd i već se nĩ fermȃ. Slãže kamẽnje, razbĩja, tȃče grȉže. Škrilȅ povȑh zidȁ ravnã i zdȋže. Mȕhe mu ne dajũ mȋra, s čelȁ si stãlno brȉše pȍt. Sõnce ga pečȅ bez mȉlosti, ali bȁš sadȁ je prijẽ prãvi mȍt. Krãmp, mȁca, štãnjga, tȑdi žuljȉ. Sȁki dȃn je zȋd vȋši, sȁki dȃn dȗlji. Kamo gȍd se obȑne kamẽnje, tȑn, drȁča. Kȁkov slipȋć i kobȉlica, sivȁ tãnka kȁča. Sõnce je visokȍ, vrȋme za jȉst se blȋži. Sȅ je va hlȃd ušlȍ, sȃmo su õn i kȕšćerica na golȉ grȉži. Kȏmać je pričȅka o põdan glȃs zvȍna, da grȇ sȉst va hlȃd. Mȁlo će počĩnit, a obašlȁ ga je i glȃd. Jȋ bȑzo da vrȋme ne gubĩ, da čȋn vȉše zidȁ do nȍći storȋ. Vrnȋ se je dȉlat, na grȉži fermȃ, poglȅda po dovcȕ i spod bȑka nasmijȃ. Još mȁlo mu je ostȁlo, tȏ mu je jakȍsti dȃlo. I nĩ si dȃ mȋra, tȇ je tȃ dȃn prȋt do krȁja, do portȉra. Za drĩvo i kȁmik Stãra Rȇbār od vrȉmena zgrȉžena od kõ i potkõ zbrušenȁ i zlȋžena. Kȕliko molĩtav pȁmeti za dobrȍ dȉlo, kȕliko klẽta kada nĩ baš sȅ kot kaj rȃbi bȋlo. Kȕlikiga pȍta, kȕlike mȕke, kȕlikiga dȉla su stȏrile te vridnȅ žuljevȉte rȗke. Za drĩvo i kȁmik su mȏrali trpȉt, da bi moglȉ do kȁkoviga šõlda prȋt. Kȕliki su vȏzi ovȕda pasȁli, kȁda su va žĩvi kȁmik kõlinu zakljevsȁli. Kȕlikih dȑv i sẽna se je z Gorẽ ovȕda speljȁlo. Tȏ je zavȁvīk va ȏvih kõlinah zapĩsano ostȃlo. Kȕliki pũti po noćȉ va Gorȕ, po danȕ z karȍcami i jãrboli na zdõlu drȉto k mȏru. Kȕliki su se vȏzi na ȏvi prẽnki bȁtili, kȕliki su se võlari i fũrmani po ȏvi Rẽbri pȁtili. Kȕliko prekȉnjenih pãvci, kȕliko pȕknjenih šȋn i stȑtih kȏ. Kȕliko je va õvi Rẽbri ostȁlo polȍmljenih pȏtkō. Kȕliko pȗti se je od Vȑh Gorẽ do Klȃne stiskȁlo i molivȁlo vĩnte, podlagȁlo sānȅ. Pȃmeti stȃra Rẽbar, pȃmeti ȏva gorȁ kada nĩ bȋlo vĩnte, kada je sānȉla podvȏra. Z dãna va dȃn su škripȁla kȍla zavȑta, s pod njȉh je letȉlo kamẽnje i batȗda stȑta. Kȕlikih pokolĩnj pȃmete ȏve sȋve grȉže, kȕliko pȍta i brȗkvic da se ȏvi tȑdi kȁmik sperȅ i zlĩže. Nȁši stȃri nisȕ ni znȁli da su dȉlajūć za sȁ vrimȇna spomenȉk dȉlu i mȕki skljevsȁli. Da se ne pozabi... Va pedesẽt lȋt Nĩ vȉše vodẽ, nȉ lȅtrikē iz Pilȃne. Nĩ vȉše Martinȅlića, zãdnjīga kolȅdvara iz Klȃne. Na Pȑvi mȃj nĩ vȉše krȇsi. Zad Kĩno nȋ vȉše plȇsi. Nĩ vȉše kȋna. Nĩ ostȁla nijẽna stȃra špȋna. Nĩ vȉše vȏli, ne vȏzi se gnȏj na kȏli. Ne smrdȉ vȉše nijẽna gomȉla. Na pȏlju se vȉše jȃko ne dȋla. Na njȉvah nĩ vȉše kȏši gnȍja. Ne rȃbi nan vȉše čuvãr pȏlja. Nĩ vȉše kȇbri, ne krekȅćeju vȉše žȁbe. Na oknȕ od plȇsa ne špijãju stȃre bȁbe. Konjȁ i krȁvu morȅš vȉdit sȁmo na slȉki. Dicȁ se ne igrȃju vȉše Za skrĩve i Vȉki. Nĩ Cvjẽtnīga kȏrza, nĩ vȉše slȇti. A pasȁlo je vrȋme i štafȇti. Nĩ rȃsadniki, Zȃdruge nĩ vȉše. Tũran su zgrȕšili iz ȍpćinskē kȉše. Võjska je šlȁ ćȁ. Ni polȋcije nĩ vȉše. Spraznȉle su se mnȍge klãnjskē kȉše. Domĩšljān se na Kãmpu drvȅne slačiȏne. A na Svẽtīn Rȍku nĩ vȉše garȃže za kamiȏne. Nĩ vȉše ljȗdi kȋ su stȃra dȋla dȉlat znȁli, Japlȇničāri, tesačȉ ki su grȇde tesȃli. Nĩ vȉše stȃrih brijȃči, kovȃči, ni fũrmani kĩ su pȕcali s korombȃči. Ne pobĩrā se vȉše smȏla, Nĩ bȍgmara ki je dĩlav kȏla. Zamȑli su košarkašȉ, zamȕknili tamburašȉ. Nĩ vȉše postolãri, odãvna nĩ ni slȁstičari. Zgrȕšile su se mnȏge kȉše. Kupaȏne, komũnjskīh i drvȅnih kundȍti nĩ vȉše. Ne rȃbi nan već brȃna za snȋg. Plȗgi ni drĩva, zabršojidavila nan je svõra krīvȁ. Već nĩ drišćȃci po Klãni, dãvno su pasȁli tī dȃni. Jũnge na nijẽnimu vrhȕ nȋ. Mãlin već pȕno lȉt spȋ. Dȏm va Trstenikȕ je žȁlost prȃva. Na Gumãncu ne dȋla vȉše kȃva. Va Mlȁki nĩ vȉše fãrme prȃve. Va macȅli se ne ubĩjajū volȉ i krȁve. Rĩngešpilj bez motõra ne vrtĩ vȉše, Slȉkār je znȅ tabȇlu z Ȉvinovē kȉše. Ne poprãvlja vȉše nijȇdan loncȅ, padȇle ni stȃrē rumbrȇle. Nĩ vȉše dobrȉh tẽt kẽ su dȉci jačmȅn žȇle. Nĩ vȉše na Kĩnu plakȃti i slȋk. Va Klȃnu vȉše ne prihãja MȈK. Nĩ vȉše Frȉtice kã nan je naȕk držȁla. A tȁko je lȋpe molȉtvice znȁla! Ne kantãju vȉše dicȁ, pokvarȉ se je ˝Mȉkrofon je vȁš˝. Zapȑ se je mladīnski klȗb nȁš. Ne vȏzi se krȕh s konjȏn na kȏli. Ne jĩ se mȇsni dȍručak na dȁn pȍsta va škȏli. Želĩzne kȕpole na bũnkeri su nestȁle. Sȅ štȁle va Klȃni su praznȅ ostȁle. Nĩ vȉše Rodȅlovih mȗl, ni bȁki va Liskȏvcu nȋ vȉše. Va Močĩli va kavẽrnah dicȁ se ne kȗpajū vȉše. Pokrȉli su stȃri zlȋženi crkvȇni prȁg, za Klanjcȅ jȃko drȃg. Pred otãr su ȏgradu dȍli hȉtit dȃli. Pred otãr nĩ vȉše stãrci kĩ su pȏv mȁše prespȃli. Borõvke je va Stȑmašćici dȍli hȉtila bȕra. Na tũrnu je fȅrmala dȉlat stȃra ȕra. Domȉslī san se mȁlo na pasȃne dȃne. I zglȇda mi da pȕno tȋga prik nȍći nestȃne. Dobrȉmu susȋdu Napisȁt ću po domãću od strīcȁ Jãčeta Bẽlećīga pãr besȋd, aš mi je bi drȃg stȁrac i dȍbār susȋd. Nĩ va õvimu krȁju čovȉka kĩmu nĩ pred očȉ od tȋga drãgiga starcȁ slȉka. Mȁlo je õnih kĩ ga nisȕ poznȁli i bȁren ȅdan pȗt š njĩn poćakulȁli. Va cȅsarsku võjsku je zdrȁv šȃ, a dȍma je slȋp prišȃ. Zgȗbi je vȋd, ali ne i vȍlju za življẽnje, rȁd je imȅ dȉlo i poštȇnje. Nãpred je dȉla, kȍda se nĩ nȉš dogȍdilo, dvã pȗta se je ženȉ i pȕno mu se je zdrȁve dicȇ rȏdilo. Vȏz si je pripravljȁ sȃm i volȅ je zapregȁ bez ničjẽre pomȏći, va gȍru je hȏdi po dȑva još za škũre nȍći. Kot dicȁ san ga glȅda prik zȋda, kako pĩli i kȃla, i nĩs mȍga vȅrovat da to dȋla bez vȋda. Rȁd je šȃ do stãrih prijãtelji, rȍjenih va pasãnīn vȋku, povidȁli su od dãvnih dȃn i ćikȁli ćȉku. Pod nȏć je vãvik na Prȅšićevīn oknȕ sidȋ, sȉh je po glȃsu poznȃ, ko jih nĩ ni vȉdi. Imȇ je dobrȍ pãmćenje i pȕno strpljẽnja, nĩ mu se grūstȉlo povȉdat od njegȍviga tẽškīga življẽnja. Povȉda je i od grȏfi, lugārȉ, žãndari, cȁri i cȅsari, od svojȉga strīcȁ plovȁna i od nĩkiga Mātȅta Sučalȍviga kĩ je fȉnī za bȃna. Njegȍv čĩsti klãnjski zajȉk i prȃvu mūškȕ besĩdu prihajȁli su mnȏgi čȕt mojȉmu susȋdu. I sȃm ga je Mȁtetić-Rõnjgōv snimã, aš ga je klãnjski gȍvor zanimȃ. Povȉda je od lĩpih dȃn i od gȓdih kih je vȉše bȋlo, a sadȁ da se pomȁlo otprãvlja pod Ȁbrahamovo krȋlo. Mãjhani otȃr Na Vȑh Klancȁ, va žȋvi grȉži je zdȏba mãjhani otȃr, ȅdan tũji sovdȃt kȋmu je kĩ zna kĩ bi cȁr. Jẽ li ga stȏri kot zavȅt Mãjki Bõžji ako va rȁtu ostȃne žȋv, ali sȃmo za spomĩn kada je va Klãni bȋ? Odondȁ su tȕ mnȏgi sovdȃti bȋli, a nȋki su po skrĩvši Mãjku Bõžju molȉli, aš drugȃčije nisȕ smȉli. Pasȁlo je pȕno lĩt, na otarȕ se vȃvik nãjde põljskih rȏžic, i od dvĩ črȉšnje cvȋt. I očenašȉ su tu od hrvãckiga sovdȃta, za zȃhvalu kaj se je žȋv vrnȋ i z molȉtvu da va Hrvãcki ne bȉ bȋlo više nȉgdār rȁta. Kȕćica Na pȏ Stȃre Rẽbri, kȁdi je nãjveći uvijã, dãvna je nĩki zõgarsku kȕćicu od kȁmika storȉt dȃ. Zĩdana je od kȁmika, krȏv ji je od škrȋ, mnȍgi se je siromȁh va njĩ pred nevrȉmenon skrȋ. Predurȁla je cȁre i cesȁre, pasȁla je mnȏge rȁte. Zapȁmetila brȋžne ljũde kĩ se od vȋka ovȕda mȗče i pȃte. Va njĩ se je kȕhalo i jȉlo, na ognjĩšću grȉlo. Peklȍ kompĩr va prhãvki, frȉgalo ocvĩrke na žerȃvki. Tȕ se je počīvȁlo, šȗšilo, spȃlo, kada gȍd i ljubovȃlo. Pãmeti kȕćica zȏgare i težākȅ, kĩ su dȋlali od mlȁke do Vȑh Pākȅ. Pãmeti lugārȅ i fũrmane stȃre. Sȅ kī gȍd sovdȃt se je va njȋ fermȃ, mnȏgi je pȅtljar i lãndravac va njȋ prespȃ. Pasīvȁla su lȋta, vrimȅna nisȕ vȃvīk bȋla ȉsta. Do Vȑh Gorȇ se je storīlȁ nȏva cȉsta. Kȕćica ka je mnȏgimu toplȋnu i krȏv nad glāvȕ dalȁ, sāmȁ je i pomȁlo pozȃbljena ostȁla. Iz zȋda se je grȕšilo kamȇnje, s krovȁ je sȃko tulȉko pȁla kȁkova škrȉla. Kȕćica je z vrȉmenon na pȏ zgrȕšena bīlȁ. Va zȃdnji čȁs za kȕćicu je prišȁ spȃs, ulȏvili su se nȉki ljȗdi na kȕćici dȉla, do mȁlo vrȉmena osvanȉla je kȕćica kȁkova je i bīlȁ. Sklȉda Raspũcana, zglȏdana od vrȉmena i žlȋc, na zidȕ vȋsi stãra zemljȅna sklȉda i kȍda povȋda. Kȁko su lȋpi dȃni bȋli, kȁda su va kȉši za stȏ sȉli i molȉli, a ondȁ lȋh jȉli. Kȕliko se je ũst iž njẽ najȉlo, i od dãn kada nĩ čȃ va sklȉdu dȉt bȋlo. Pȕno pȗti je bȋlo sȃmo mȁlo mlikȁ za večȅru i kakȏv kompȋr, a sȉ su bȋli vesȅli kȍda je pȋr. Nājlȉplje je bȋlo vȉdit koscȅ kȁda su va lȃzu okõli sklȉde sȉli, i s tȁkovin gȕšton jȋli da su jin sȉ bȑki mȃsni bȋli. Sadȁ kȁda stȃra zemljȇna sklȉda više ne rãbi, bȋlo bi gȓdo da se nȃ nju pozȃbi. Stãra vrȃta Od štȁlē je sȃmo ȉme ostȁlo, a va njĩ je nȉkada pȇt, šȇst glãv stȃlo. Bȏg znȃ kȕlikiga blãga je kroz njȗ pasȁlo. Nĩč bi se i po stȃrih vrȃti mõrda doznȁlo. Na grēdȉ slȉčica od svẽtiga Antȏna i Grãnčica ȕlike bez pȇr, Jȍš stojȋ kod škapulȇr. Pȕno pũti san kot dicȁ va tȗ štȁlu zašȃ i Poskrĩvši zad vrãta pošpijȃ. Vȃvik san čȃ nõviga na vrȃti zapȋšeno našȃ. Kȁda se je kã krȁva gonȋla, Kȁda je poli bakȁ bīlȁ i kȁda se je otelȉla. Kȁda su podsȃdili kvȍčku, kȕliko jãj su poda njũ dȉli, kĩ dȃn su va Bĩsterc na samȁnj po prasẽta hodȋli. Kȁda su krȁvu radi potrȋbe prodȃli, Kȍmu za plãću kaj je grȃbiv kȍš gnȍja dȃli. Kȁda su kozȕ pȑču gnȁli i kȕliko vȏzi sȇna su iz Gumãnca pripeljȃli. Kȁda su konjȅ za na Tȑst mȏrali dȁt, Zapišẽno je sȃki pȗt kȁda su jih peljȁli potkovȁt. Punȍ tȋga je na vrȃti zapĩšeno bȋlo, Kȁda se je dȉlalo ko vȇće dȉlo. Kȁda se je kȏmu čȃ posūdȉlo, a kȃj se je vrnȉlo je prekrȋženo bȋlo. Sȃmo ȅdan svȉdrić kȋga su nȋkimu Īvȅtu posūdȉli nĩ nȉgdār prekrȋžen bȋ, aš ga nĩ tā ȉsti ni vrnȉ. A onȉ nīsȕ baš tȍčno znȁli kĩmu Īvȅtu su ga dȃli. Aš va Klãni se Īvȅti ne fȃli. Složila se kumpanija... Pũsna klȃnjska Cȋlo lȉto sȁmo dȉlaj skrbȉ, mȉsli, mȁlo spȉ, a kad prȋdu pũsni dãni ponȋmimo õnda sȉ! Mačkarȃ se stȁro mlȃdo, mačkarȃn je klãnjski krȃj. Pȍli nas to kratȍ trȃje pũsni pondȉljak sȋmu je krȃj. Od Studẽne sȅ do Lĩsca, cȋlu Klãnu, sȅ do Lȃz, z jārmȍniku i uz bȕbanj sȁka kȉša čȅka nȁs. Nĩmi dȃni mačkarȃni, cȋle dnȇve, cȋlu nȏć, õnda jȕtro po četȉrih z oštarȉje dȍma pȏć. Zatȍ sadȁ po starĩnsku zakantãjmo skȕpa sȉ! Tȏ je kȁnat od davnĩne kȋga znȃmo kāntȁt mȋ. Rȅka nan je vȁš petȅh da vi mȃte dȅbe špȅh, pȍpnite se na polȉcu pa nan dãjte klobasȉcu! Skȍro je Nȃce 2 Kȁda je Nãce iz lõva prišã, sȉ je med prijȁtelje i ovȁko in je povȉdā: ˝Ljũdi mojȉ drãgi, Kõmać san ostȃ žȋv. Skȍro san va šȕmi Prãviga vȗka ubȉ. Prišã je predã me vȗk, Velȉk skȍro mi do pȃsa. Na glāvȉ su mi se zdĩgnila õva nebȍga trȋ lȃsa. Zdĩgnī san pȕšku, ali mi je zatãji mȅtak pȓvi. Va manȉ nĩ ostȁlo ni kãpa kȑvi! Pomȉslī san si na Bȍga aš nȋs vȉdī drȕgiga spȃsa. Tẽ san zījȁt, ali san ostȃ bez glȃsa. Dokljẽr san se jȁst ȍpet snašȃ vȗk mi je bȑzo spred nȍsa ušȃ!˝ Skȍro je Nȃce vȗka ubȉ. Sȁmo da je mȁlo hitrȉjī bȋ. 2 Nace Laginja – popularni i uspješni klanjski lovac, osobito sklon šali Prãva klãnjska Īvȅ je pod nȏć kroz sēlȍ pasȃ, na kõlaci je kotã za rakȉju peljȃ, tȏ je za susĩdē i prijȃtelje bȋv prãvī senjȃ i sȃkī je od njih znȁ kȁkov će noćȁs va konȍbi bȉt škandȃ. Susȋd Tõne mu je pomȍgā namȉstit kotȃ, aš je jȕšto ondȁ ne znãjuć priprišȃ. Rȅka mu je da mu mȍre eno dvĩ ȕre pomȍć, aš da mõra pȍtljer dȍma pȏć. Očȉstili su grãmpu, nalõžili pȑvi kotȃ. Jȕšto je ondȁ susȋd Rȗde na vrãta prišȃ. Držȃ se je kȍda nȉš ne znã i pitȃ je ako jin mȍre čȃ pomȍć, õn da mȍre ostȁt cȋlu nõć, aš da ne mõra jȕtro dȉlat pȏć. Zanitȉli su ogȁnj pod kotȃ, kada je va konȍbu prijãtelj Jōžȅ prišȃ. Ōšpōtã jih jē da pred njȋn takȏvu stvȃr tajẽ, a on da svējedȋn rakȉju ne pijȅ. Rȅka je da jin mȍre bit za kumpanĩju i da nẽće ni podīšȁt rakȉju. Da jin mȍre okõli ōgnjȁ pomȍć, da te tȁko lȁglje zdržȁt cȋlu nȏć. Za večȅru su ofrȋgali ocvĩrki i klobãs, skȕhali su kōmpirȁ na cȋlo, kȁda se je tȏ pojȉlo, bĩlo bi se čȃ popĩlo, a nȉčega nĩ bȋlo. Za srȅću je još mȁlo trȋbalo čȅkat do pȑve rakȉje. Īvȅ je rȅkav: ˝Još kvȁrat ȕrē, a mõrda i prȉje.˝ Sȉ su glȅdali kȁda će rakȉja počẽt tȅć, pȑvī je provȁ gȁzda, a drȗgi su čȅkali kȃj će rȅć. ˝Ljũdi, provãjte!˝, rȅka je Īvȅ, ˝Ovakõvu još nīstȅ pȋli, ovo nĩ rakȉja, ovo je prãva likarȉja!˝ Kȁda su provȁli, sȉ su slȍžni bĩli da ovakȍvu još nīsȕ pȋli. Teklȁ je tȁko rakȉja, provīvȁlo se je bez prestȁt. Edĩno tȁko se je jākȍst rakȉje moglȁ znȁt. Īvȅ je zlȋ sȁko tȕliko rakȉju va ogȁnj, za vȉdit jẽ li jākȁ fȁnj. I kȁda više nĩ gorȉla, se je žũnta va drȕgu bȍcu dȉla. Kȁda su dȉli kȕhat drȕgi kotã Rȗde je već za stõ na pȏ spȃ. Sȁko tulȉko je proglȅdā, nalȋ si je žmuljȉć i ȍpet provȃ, jãko hvālȉ i sȃm sȏbu mrmrȁ. Počẽli su potȉho kāntȁt, aš da gȍri va kȉši ne biju moglȉ spȁt. Nȋku dȍbu su iz plȇsa mladȉći pasȁli, vȉdili su svȉtlo pa su se fērmȁli. I onȉ su rakȉju provȁli pa su õnda si skȕpa jȃko zakāntȁli. Tȁko se je pĩlo i kāntȁlo, da se već nĩ nijȅnimu spȃlo. Jȕtro su čȅkali da butigerȉca ȍtpre čin prȉje, da si kȗpe još pȏ lȉtre rakȉje. Drȗgo lȉto Složīlȁ se je ȉsta kumpanĩja, počēlȁ se je kȕhat rakȉja. Nīsȕ mōglȉ pričȅkat rakȉju, pa su šlȉ va pȑvu oštarȉju. Tȁko su se nalĩli da su na rakȉju pozābȉli. Jēlȅ Bȋlo je tȏ pred pȕno lȋt. Mladȉći od '42. su jȕšto počȇli v oštarȉju hodȉt. Mȁlo šõldi, vẽla vȍlja, sȁka tȗra pjȅsma bȏlja. Pĩlo se je i kāntȁlo do kȁsno va nȏć. Ȅdan od njĩh je nȋku dȍbu va kundȍt mȍra pȏć. Mȁlo lĩvo, mȁlo dȇsno trȍja vrta, krȍz portũn od kȉše, za nzad se nĩ znȁ va oštarȉju vrnȉt vȉše. Vȑti se je kot mȕha va žȗru, vȑti mu se je portȗn, nĩ znȁ kȕda nũtar, kȕda vȕn. Do skv je prišȃ, svojȕ kȉšu prepoznȃ, do kmare po četȉrih zašȃ. Lẽgav na põstelj i zjdin zaspȃ, z kapõton od oštarȉce se je pokrȉ, sȃmo si je kolȅt s pelicȕ na nogȅ dȉ. Cȋla oštarȉja je kāntȁla i pīlȁ, oštarȉca je bez dȃha točīlȁ. Teklȍ je čno, teklȍ je bȋlo, skȍro do jȕtro se je kāntȁlo i pȋlo. Nȉku dȏbu se je oštr iz oštarȉje pobrȃ, pozdrȁvi je drũštvo i va kȑpe je šȃ. A na põstelji mȉsto ženẽ je Tȏneta našȃ. Vrnȉ se je v oštarȉju i zazvȁ vesȅlu kumpanȋju: Hȍte vȉdit sȉ kako nȁša Jēlȅ blženo spȋ. Kot Tȏne je lẽga, zasp, a kot Jēlȅ je jȕtro stȃ i za sȅ Klānjcȅ Jēlȅ zostȃ. Za spomen na velu ljubav... Vicerȁj Užãn si mȉslit da san te imȅla odvȃvīk rȁda, a sadȁ vȋdin kȁko san bȋla bȅdasta, mlādȁ. Smirõn san glȅdala kȁda ćeš z drȕgimi mladȉći poli nȁšiga vȑta pasȁt. va strȃhu čȅkala ćȅš li me poglȅdat, ćȅš li mi se nasmijȁt. Nȉgdār nȇću pozabȉt naš pȓvī plȇs. Pred pȕno lȋt mȉslila san da ću ti va rukȁh od srȅće umrȋt i da ću zavȁvīk sȃmo tvojȁ bȉt. Čȅkala san te cȋlo vrȋme kada si va võjsku šȃ, a kȁda si se vrnȉ, me nisȉ ni poznȁ. Sidȉla san, plȁkala, otkīdȁla vicerȁj. Znȁla san da te nȇću imȅt nȉgdār mȃj. Kū gȍt margarȉtu san otkīdȁla mi je kāzȁla sȃmo nesrȅće. Vȃvik mi je prihājȁlo da me vãra ili da me nȇće. Sadȁ kȁda si sȃm, nesrȅćan, domȉsliš li se mȁne? Znãn da si me lagȃ i ondȁ nīsȉ mȉsli nȃ me. Sȅ ono kaj si mi obećȁ, je zdãvna pasȁlo. Sȃmo je na ȅnimu stāblȕ pȃr slõv i Zarȋženo sȑce ostȁlo. Pod borȏvku Pod Stȑmac ũski putȉć ki pelj va globõki dovčȉć. Okõli dovčȉća kamẽni zidȉći, ȅna stra borõvka, pȕna raskantȃnih tȋći. Pod borõvku rȏžice, trāvȁ i vẽli hlȃd. Kȁdi san te čȅkav mlȃd, imȅ san te jȃko rȁd. Pasȁla su lĩta, va drȁče je zarsa putȉć kĩ je pelj va naš dovčȉć. Nĩ više rõžic, va hlȃdu nĩ polȇžena trāvȁ. Bīlȁ su to lĩpa lȋta, bīlȁ je to ljũbav prȃva. Ãj da se mȍre mlȃdost vrnȉt, da mi je još sȃmo ȅdan pȗt va dovčȉć pod borõvku prȋt! Pod borõvku rȏžice ne dišẽ onȁko jko, ne kāntju više onȁko tȉći na glȃs. Sȅ je žȃlosno, aš nĩ više pod borõvku nȁs. Onȁ Poli mȁne je pasã, Kȍda me nĩ nȉgdār vȉdī ni poznȃ, a do čẽra me je ljȕbavi edĩna zvȃ. Nȉgdār nisãn znȁla da će tȁko bolȉt, kada vȉše ne bũ tē pod mojȅ oknȍ prȋt. Rõžice mi je nosȉ, sȑce bi mi bĩ dȃ, a danȁs je bez poglȅdat va mojȅ oknȍ, po cȉsti pasȃ. Nẽću ga klȇt, aš san ga rȁda imȅla, I da bȗde zavãvīk mȏj, sȁmo tō san tȅla. Po nōćȉ čũjen kȁko mi šȁpće, aš tȁko lȋpo nĩ znȁ nego ȏn govorȉt, i jȁ si ne mȍren vȅrovat, da vȅć nẽće k manȉ prȋt. Zãč zȃ me vȉše ne mãri, nȉgdār nȇću znȁt. Za spȍmen na vẽlu ljȕbav, sȁmo će mi rȁna na sȑcu ostȁt. Ȏn Pasȁla je poli mȁne, glȃvu je prignȉla do tȃv, držalȁ se je da me ne vȋdi, ali ja san je ȉpak spod glȃsa zazvȃ. Obrnȉla je glãvu i nĩ tȅla odgovorȉt. Zarȅka san se da nẽću već pod njejȇ oknȍ prȋt. Sȑce me je bolȉlo, ali onȁ tō ne smȋ znȁt. Tȅško mi je bĩlo bez fermȁt pod njejȇ oknȍ pasȁt. Jãko san je rȁd imȇ, zātȍ je nȇću klȇt. Tȅ san je pred otãr peljȁt i zavãvīk imȅt. Po noćȉ čũjen kȁko mi šȁpće, sȁgder čũjen njẽj glȃs, i ne mȍren vȁrovat da je tō krȃj za nȁs. Zã me nẽće ni čȕt, A ja ne znãn zȃč san krȋv. Nẽću je prestȁt rad imȅt, dokljer gȍd bun žȋv. Onȁ i ȏn Zȃč se nīsȕ nȉgdār složȉli, a bȋli su tȃko lȋp pȃr. Rȁdi su se imȅli, a nīsȕ arivȁli pred otȃr. Su li bȋli krȋvi njȉhovi stãri, je li rȍdbina zabādȁla nȏs va njȉhove stvȃri, su li se vȃ to pačȁli ljȗdi zlȉ, ali su mõrda za sȅ bȋli krȋvi sȃmo onȉ? I sadȁ kȁda su već stȁri, ȏn puno pũti pod njejẽ oknȍ pasȃ, a onȁ vȃvik va ȉsto vrȋme zȃda koltrȋne špijȃ. Rad bin znat... Kȁmo grȇ kĩ spȁt Sõnce grȇ zapõdan zad Ȕčku goru spȁt, aš mȏra jȕtro rȁno stȁt, cȋlu nȏć mu se põstelj vrtȋ pȁ se nad Obrũč zbudȋ. Zvīzdȅ spȇ na zvȋzdani stāzȉ, ȅna je vȃvīk bȁdra pa na drũge pȃzi. Misẽc po cĩlu nȏć badrĩ i svȋti, lȋh jȕtro grȇ za gȍru spȁt, jȕšto kada mĩ mȏramo stȁt. Bȕra spȋ va dubȍki šȕmi, kȁda se zbudĩ, zãjdin se bȗni. Nevrĩme, kadi gȍd spȋ, jãko mu je tȇsno, čin stȃne iz põstelje, postȃne bjȇsno. Oblãki spȇ na Vȑh Gorȇ, a kȁda su trūdnȉ, spustȇ se na mȏre. Mȁlo je Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār bižȁli za kurjẽru, a jȍš mȁnje õnih ki nisȗ nȋgdār zgȕbili rumbrȅlu. Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār zgȕbili ključȅ i õnih je mȁlo ke šõljdi ne mȗče. Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār napȋli, a mȁlo je i õnih ki nisȗ nȉgdār zaljȕbljeni bȋli. Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār na dȉlo zakasnȉli i õnih ki se nisȗ nȉgdār na lȅdu zdrsnȉli. Mȁlo je dȉlavci kĩ ne glȇdaju na ȕru i mȁlo je õnih ki nisȗ nȉgdār curȁli va bȕru. Mȁlo je šofȇri ki nisȗ na črljȅno pasãli, a još mȁnje õnih kĩ su va škõli sȅ za pȇt znȁli. Mȁlo je pȗnic ke võle zȅte i mȁlo je zȅti kĩ jin se ne osvȇte. Mȁlo je kȕharic kin se nĩ zapalȉv fažõ i õnih kin nĩ mlikȍ skīpȉlo do pȏ. Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār zlagȁli, ni õnih ki nisȗ susȋda nȉgdār marinjȁli. Mȁlo je ljȗdi ke nĩ zȗb bõli i jẽ li kȃdi kĩ kaj se nĩ nȉgdār Bȍgu mȏli? Prijȃtelji Ȇj, prijtelji prik grnic bez drȃti, Slovẽnci i Hrvātȉ. Do čẽra se je skȕpa jȉlo i pȋlo, na ȅnu i drȗgu strn dȉlat hodȋlo. Med sȏbu ženȉlo, na ȉstin cimȋteru za ȍbadvoje sõze prolȋlo. I rābȉla je sȃmo ȅna nȏć, a sȃka nȏć mȃ svȏju mȏć. Prik kunfĩna bez hart više nīsȉ mȍga pȏć. Ali õni kaj su grnice stõrili ȅno mȏraju znȁt! Da ćemo mȋ za sȉmi kunfĩni sȅmo prĩt ȍpet kāntȁt! Aš kunfĩn mȍre dīlȉt zemljȕ i mȏre, ali kȁnat i dȗšu ne mȍre. Mȍre bit kunfĩn kĩ dīlȉ Dlȅtvo ili Dlītȍ, vȋ ćete svȅjeno prȋt va Klnu drȗgo lȉto. Rječnik manje poznatih riječi A arančijata – osvježavajuće piće od naranče arat – zanat arivav, arivala – pristigao, pristigla (<arivat – stići, pristići) artižan – obrtnik aš – jer avto – automobil B bacelat – mariti, brinuti se badar – budan, jasan, na javi bajta – kuća bak – bik balotar – smetlar batić – mali bat, čekić batuda – usitnjeni kamen besida – besjeda, riječ beršuge – planinarske čizme bili – bijeli biljetar – prodavač karata; kondukter Bisterc – Ilirska Bistrica (SLO) bitvica – vjenčani prsten biv, bila – bio, bila (<bit – biti) blago – domaće životinje, stoka boks – laštilo za cipele borovke - borovi Boršt – top., šumski predio u Klani bovha – buha brageše – hlače brenta – drvena ili limena posuda za nošenje vode brime – breme brižni – jadni, ubogi, nejaki brižnić – jadničak brukvice – čavlići za podbijanje cipela bumbak – pamuk bušnit – poljubiti butiga – trgovina butigerica – trgovkinja butorica – svežanj drva pripremljen za prodaju u gradu C cajt – vrijeme cenjen – cijenjen cesar – car cila – cijela cimiter – groblje cista – cesta civ – cio, cijeli cok – panj crikva – crkva curat – mokriti, pišati Č ča – nešto čera – jučer češpa – šljiva čez – kroz, preko činčok – pundža, ženska frizura črljeni – crveni črni – crni Ć ćaća – otac 'odmila' ćedan – tjedan ćika – prožvakani duhan ćikat – žvakati duhan ćutit – osjećati D dajali – davali (<dajat – davati) daž – kiša devet – vrsta proljetnice; kukurijek dica – djeca dilit - dijeliti dilo – posao dine – stavi (<dit – staviti) djav – rekao (< djat – reći) dlabit – strugati Dlito – top., šumski predio Klane dobra ruka – dar djeci (čestitarima) za Novu godinu domišljat – sjećati dovčić – mali dolac Drinovo – top., šumski predio Klane drito – pravo, ravno drivo – plug drišće – pljucka (<driskat – pljuckati) drobiž – sitan kovani novac drohnjit – kunjati drugače – drukčije E edan – jedan edini – jedini eroplan – zrakoplov F fanj – poprilično fanela – vrsta tkanine fažov – grah fermat – zaustaviti finit – završiti, skončati furman – vozar, kočijaš G globoki – duboki gnav, gnala – gonio, gonila (<gnat – goniti pr. stoku na ispašu) gnjizlo – gnijezdo gomila – gnojište Gotovž – ponor potoka Ričine u Klani Gradina – srednjovjekovna utvrda na brdu poviše Klane grampa – nakupina plijesni, talog grdo – ružno gren – idem griža – stijena grustit /se/ - nevoljko gubić – gljiva Gumance – top. predio ponad Klane H hartulina – razglednica hita – baca (<hitat – bacati) hlib – kruh hrbat – leđa I igrače – igračke incerada – 1. kabanica, 2. zaštitno platno od vodootpornoga materijala išće – traži (<iskat – tražiti) J jajca – jaja jarmonika – harmonika Jažinovac – top., predio Klane jušto – taman jutri – sutra K kača – zmija kadi – gdje kaj – 1. što, 2. zašto, 3. zar kalali – kalat – 1.cijepati drva , 2. izvlačiti vodu iz bunara pomoću vjedra kalcetoni – dokoljenke kamara - soba kamik – kamen kampanamo – besciljno tumaramo (<kampanat – besciljno tumarati) kanoćav – dalekozor kantun – ugao karijola – tačke kašnje – kasnije katramana – od katrana, asfaltirana kava – mjesto na kojem se iskopava kamen ili pijesak ke – koje kebar – kukac hrušt ki – 1. tko, 2. koji kiša – kuća klobasa – kobasica klobuk - šešir ko – koje kobilica - skakavac koda – kao da kolet – ovratnik kolina – koljena koltrina - zavjesa koluri – boje komać – jedva kopat (se) – kupati se korombač – bič kot – kao kres – krijes, vatra koja se palila u Klani večer uoči praznika Prvog maja kričat – galamiti, vrištati kudar – kuda kudlak – vukodlak Kukulj – top., brijeg ponad Klane kumpanija – društvo, družina kundot – nužnik, zahod ? kunfini – granice kuntenti - zadovoljni kuntrabant – krijumčarenje, kol. šverc kuri – praši (<kurit – prašiti) kurjera – autobus kušćerica – gušterica kušin - jastuk kvadar – okvir (za slike) kvarat – četvrtina L lačan – gladan laglje – lakše lankuć – vrsta proljetnice; šafran lasi – vlasi, kosa na glavi lašćit – svijetliti se lata – kanta Lazari – stanovnici mjesta Laze Laze – top., mjesto (zaselak) u Općini Klana letrika – električna energija/struja lih – samo lipo – lijepo Liskovac – top., predio u Klani lišica – mala lijeha, njivica lišnjiki – lješnjaci lito – 1. ljeto, 2. godina lojternica – predmet nalik ljestvama, služio za hranjenje stoke luštrat – glancati, laštiti luzarij – krunica lužerna – vrsta starinske svjetiljke (na ulje) M ma – 1. ma, 2. ima macel – klaonica mačkare – maškare, krabulje magari – makar (i) majhano – maleno maju – imaju malin – lin marčeno – ožujsko margarita – vrsta poljskog cvijeća; margareta marinjat – ogovarati, tračati maša – misa mat – mati, majka mavrica – duga med – između Merika – Amerika mevta – žbuka mihur – mjehur; kesica za čuvanje, pohranu duhana minjeni – minuli, prošli misec – mjesec misto – mjesto mizerija – bijeda, siromaštvo, neimaština Mlaka – top., ravničarski predio povrh Klane Močila – top.; lokalitet u Klani mot – kretnja, gesta movčat – šutjeti mriže – mreže muć – gomila usitnjenog kamena mućar – čovjek koji se bavi usitnjavanjem kamena ovtar – oltar P N na četver – volovska zaprega sa četiri grla nabran/a – naboran namisto – umjesto napošno – s točno određenom namjerom nasušno – prijeko potrebno naštivat – naslagati navada – navika, običaj navadili – naučili (<navadit – naučiti) navestit – navijestiti nebog – jadan, ubog nesnaga – smeće, prljavština nete – neće nič – nešto niedan – nitko nigdar – nikada nikamo – nekamo nikakorov(a) – nikakav, nikakva niki – neki niman – nemam nono – djed Novo lito – Nova godina nutri – unutra O ob – oko, otprilike obać – obići ocvirki – čvarci oća – otac ognjišće – ognjište okno – prozor okoli – okolo orihi – orasi orodje – oruđe ostav – ostao (<ostat – ostati) ošpotat – ukoriti oštarica – gostioničarka, krčmarica oštarija – gostionica, krčma otprit – otvoriti otrok – malo dijete pači – smeta (<pačit – smetati) padela – posuda za kuhanje hrane pargat – čeprkati partit – krenuti pasiva – prolazi (<pasivat – prolaziti) pastičerija – slastičarna pašta krema – vrsta slastice; kremšnita pavkove – paukove pelica – krzno, krzneni kaput peljav, peljala – vodio, vodila (<peljat – voditi) penda – vrsta dječje igre penzija – mirovina petešić – 1. mali pijetao, 2. glinena igračka pijetlić koja se nekad kupovala na sajmovima petljat – prositi pijažat /se/ - sviđati /se/, dopasti /se/ piknja – točka pinka – štruca kruha plamik – plamen planinka – runolist plankača – sjekira za tesanje greda plašćenka – vunena traka za pričvršćivanje bremena Pliš – top., brijeg ponad Klane pobrali – pokupili (<pobrat – pokupiti) počinit – počinuti, odmoriti poć – poći, ići poćakulat – popričati pod – 1. tavan, 2. kat 3. tlo podbit – podbijen podišat – pomirisati podvora – prvotni oblik kočnice na zaprežnim kolima pogovarali – pričali (<pogovarat – pričati) pokolinja – pokoljenja poli – pokraj, kod ponimit – poludjeti ponjava – pokrivač, deka portun – glavna ulazna vrata u kuću; kapija posiv, posila – posjeo, posjela (<posisit – posjesti) poskrivši – po skriveći, kriomice poslav, poslala – poslao, poslala (<poslat – poslati) pot – znoj potljer – poslije, kasnije potriba – potreba potrpila (<potrpit) – potrpjela (<potrpjeti) povidat – govoriti, pripovijedati povž – puž pozabit – zaboraviti prah – 1. prah, 2. prašina prenka – uzbrdica preverbija – luksuz prez – bez prezev, prezela – preuzeo, preuzela (<prezet – preuzeti) prigniv, prignila – zgrbio/zgrbila; sagnuo/sagnula (<prignit – zgrbiti, sagnuti) pripeljat – dovesti pripovidat – pripovijedati prišav, prišla – došao, došla (<prit – doći) prodajat – prodavati proliće – proljeće proti – naspram prova – proba pusna – koja se odnosi i veže uz Mesopusne dane Pust - Mesopust R rabit – trebati, upotrebljavati razbita – razbijena razgrušen – razrušen Rebičina kiša – etno kuća u Klani rečeju – kažu rice – (ondulirani) uvojci kose, lokne riz – rez rodvina – rodbina Rojno – top., šumski predio ponad Klane rožica – cvijet rucak – ruksak, naprtnjača rumbrela – kišobran S saki – svaki sakidanje – svagdanje, svakodnevno sakimu – svakome samanj – sajam san – sam saniv, sanila – kočio, kočila (<sanit - kočiti) se – sve seno – sijeno senjano – zabilježeno, označeno senjav – znak si – svi sić – kablić za vodu siga – svega sih – svih sikira – sjekira skale – stepenice sklida – (glinena) posuda za posluživanje hrane skod – povišena starinska terasica pred kućnim vratima, do kojih vode stube ispod kojih je nadsvođen ulaz u konobu skucat – glasovno izražavanje boli s manu – sa mnom smin – smijem snaže – čiste (<snažit – čistiti) snig – snijeg snoći – sinoć sonce – sunce sopet – opet sopice – vrsta proljetnice; jaglac sovdat - vojnik spominjat /se/ - sjećati /se/ spravlja /se/ - priprema /se/, sprema /se/ (<spravljat /se/ - pripremati /se/, spremati /se/) Stara Rebar – top., šumski predio ponad Klane stat – 1. stajati, 2. ustati stisniv – stisnuo (<stisnit – stisnuti) stomanja – košulja storit – napraviti, učiniti strančica – strana, dem. Strmašćica – top., predio Klane stržit – utržiti svejedin – svejedno svićica – svjećica svidrić – svrdlo, dem. svit – svijet svitit /se/ - svijetliti, sjajiti /se/ svojiga – svoga Š šav, šla – išao, išla šesni – zgodni, skladni šetepaši – vrsta (tradicionalnog, folklornog) plesa, tal. sette passi šijarpica – kravata škandav – skandal škapuler – vrsta amajlije škovacera – lopatica za smeće škrila – kamene ploče škulje – rupe škuro – mračno, tamno šotiš – vrsta (tradicionalnog, folklornog) plesa, specifičnog za 'Alpske' zemlje šparget – štednjak špijat – provirivati, viriti štala – staja šterika – svijeća šterna – bunar štiman – cijenjen, na dobru glasu štriga – vještica, utvara štrim – nadstrešnica za smještaj poljoprivrednih strojeva i alata štrpalt – čistiti zemljište od korova i drača štuf – prezasićen do dosade šugaman – ručnik šušanj – suho lišće šušur – kaos šveljar – prag za željeznicu šviče – fućka (<švikat – fućkati) T ta – 1. ta, 2. taj tabak –duhan teli – htjeli (<tet – htjeti) tić – ptica, ptić tirake – naramenice tličen – tučem (<tlić – tući) tlije – tinja (<tlit – tinjeti) tnalo – tlo toporišće – drvena drška za sjekiru tramit – teren trdo – tvrdo trinog – niski stolac na tri noge, tronožac trliš – radno odijelo trpit – trpjeti Trstenik – top., ravničarski predio ponad Klane trt – gaziti truc – inat trudni – umorni tuji – tuđi turan – toranj U uničit – uništiti ura – sat uvijali – zavoji užanca – običaj, navada V va – u valiđe – prtljaga valja – valjda valje – ubrzo vapor – brod vas – 1. slov. Selo 2. središnji klanjski trg vavik – uvijek Vazam – Uskrs veli – veliki velud – velur, baršun verovat – vjerovati veruge – lanci vetura – automobil vesevje – veselje viceraj – igra u kojoj se čupkaju latice cvijeta margarite vidit – vidjeti vijaj – krug putovanja vik – vijek vinta – mehanizam koji služi za kočenje zaprežnih kola vov – vol voz – zaprežna kola voževali – vozili (<voževat – voziti, prevoziti) vratilo – vrsta obrađenog drva, služila je u svrhu gradnje brodova vrime – vrijeme vrnit – vratiti Z z – s(a) zad – iza, straga zagasiv – ugasio (<zagasit – ugasiti) zahićuje – zatrpava zahaja – izlazi (<zahajat – izlaziti) zajno – odmah, isti čas zakantamo – zapjevamo (<zakantat – zapjevati) zakljevsano – uklesano zanitit – pripaliti vatru zapovdan – poslijepodne zaprezat – upregnuti u voz zaprit – zatvoriti zaputiv – uputio (<zaputit – uputiti) zasluživ, zaslužila – zaslužio/zaradio, zaslužila/zaradila (<zaslužit – zaslužiti/zaraditi) zatancat – zaplesati zatlikav – zatukao, zario (<zatlić – zatući, zariti) zavavik – zauvijek zavet – zavjet zavida – dok se još vidjelo, za dana zdrsnit – poskliznuti zdurat – izdržati zelo – uzelo (<zet – uzeti) zelje – kupus zera – posve malo zglancan – ulašten zgojeni – odgojeni, othranjeni zibela – kolijevka zleta – izlijeta (<zletat – izlijetati) zliženi – izlizani znutar – iznutra zogar – cestar zostat – ostati zvana – izvana Ž ženjske – žene Židovje – top., brijeg ponad Klane živilo (<živit) – živjelo (<živjeti) žlajdre – vrsta lanaca žmulj – čaša žoki – čarape žovti – žuti žunta – završni, nekvalitetni proizvod koji nastaje pečenjem rakije žurnada – nadnica BILJESKA 0 AUTO RIMA Anton Starcic roden je 1941. godine u Klani. Osnovnu je skolu pohadao u Klani, a Visu upravnu skolu u Zagrebu. Cijeli je radni vijek od 40 godina bio zaposlen u organima uprave i sudstvu, a umirovljenje 2001. Godine 1979. izabran je za predsjednika Pjevackog zbora »Dr. Matko Laginja« i tu duznost obavlja neprekidno vee 30 godina. Od osnutka Drustva za povjesnicu Kiana, 1993., tajnik jete Udruge. Osim toga je i pokretac stalni suradnik tiskovine Glasnik OpCine Kiana, a tajnik je i Udruge umirovljenika OpCine Kiana. Vee tridesetak godina je strastveni sakupljac starih predmeta, dokumenata i arhivalija. Marijo Taucer roden je 1951. godine u Klani, gdje je zavrsio i osnovnu skolu. U Rijeci je pohadao srednju Trgovacku skolu i zaposlen je u struci. Dugogodisnji je clan mjesovitog Pjevackog zbora »Matko Laginja«, clan je predsjednistva Drustva za povjesnicu Klan a, a od samog osnutka je i clan Planinarskog drustva »Plis« iz Klane. ISBN 978-953-96373-9-0