Anton Starčić Šopeć - povjesnicaklana.com

Anton Starčić Šopeć - povjesnicaklana.com

ANTON STARCIC SOPEC
MARIJO TAUCER
KATEDRACAKAVSKOGSABORA
DRUSTVO ZA POVJESNICU KLANA
KATEDRA ČAKAVSKOGA SABORA
Društvo za povjesnicu Klana
Posebno izdanje br. 5
Urednički odbor:
Nensi Čargonja Košuta
Ivana Marinčić
Željka Šarčević
Ivan Šnajdar
Urednik:
Ivan Šnajdar
Ilustracije:
Josip Barak Mavšin
Akcentuacija, razlikovni rječnik i lektura:
Nensi Čargonja Košuta
Ivana Marinčić
Željka Šarčević
Priprema:
Multimedijalni centar Općine Klana
Tisak:
Tiskara Zambelli
Rijeka
Naklada 300 kom
ISBN 978-953-555-63-1-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka
pod brojem
Anton Starčić Šopeć
Marijo Taučer
NAŠI KLANI
Društvo za povjesnicu Klana
Klana, 2009.
Čitatelju!
Jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji posao koji u
kontinuitetu izvodi i organizira Katedra Čakavskoga sabora –
Društvo za povjesnicu Klana uz pomoć Katedre za
dijalektologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i vlastitim
raspoloživim snagama, su jezikoslovna istraživanja. Jezik je
jedan od osnovnih odrednica svakoga pojedinca i osnovni znak
pripadnosti narodu i kraju pa stoga, uz ostalo, ukazuje na
njegove korijene i, u većini slučajeva, određuje mu cijeli životni
put.
Rezultati tih istraživanja mnogi su znanstveni i stručni članci dr.
sc. Ive Lukežić i dr. sc. Silvane Vranić u našim Zbornicima,
knjiga dr. sc. Ive Lukežić ''Govori Klane i Studene'' te
''Toponimija općine Klana'', prof. Stanka Gilića.
Ta su istraživanja oživila svijest i spoznaje o autohtonosti
ovdašnjeg življa te potaknula i druga istraživanja, rezultat kojih
je izdanje redom sedam Zbornika Društva i pet izvanrednih
izdanja.
Uz to ukazala su na mogućnost da talentirani među nama, na
svom mjesnom izričaju, u prozi i stihu, izraze svoje osjećaje,
doživljaje, promišljanja i spoznaje, pa je na svjetlo dana
isplivala njihova kreativnost; rezultat koje je i ova zbirka
pjesama.
Nekoliko naših lokalnih pjesnika počelo je pisati na svom
materinjem izričaju, a to je potaknulo i mladež, pa je uz pomoć
nekolicine vrijednih učitelja rođena čitava mala osnovnoškolska
čakavska, kreativna izvanškolska aktivnost koja u najboljem
svjetlu predstavlja naš kraj.
Nakon niza izdanja stekla se prilika da radove naših prvih
mjesnih pjesnika predstavimo lokalnoj i široj javnosti. Ova će
zbirka pripomoći očuvanju punoće i čistoće naših mjesnih
govora, promicanju te očuvanju lokalne kulturne baštine, a
nadam se da će i potaknuti mnoge da se i oni okušaju te izraze
svoj talent i kreativnost.
Urednik
PREDGOVOR
Društvo za povjesnicu Klana, kao jedan od odjeljaka Katedre
čakavskog sabora već dugi niz godina promiče kulturne
vrijednosti klanjskoga kraja. Tijekom 16 godina djelovanja, u
izdavačkoj djelatnosti Društva objavljena su mnoga djela, a ova
je pjesnička zbirka još jedan od priloga očuvanju kulturne
baštine našega kraja.
Klanjski govor ima mnoge osobitosti u odnosu na ostale
čakavske govore. Zasigurno je u tom kontekstu najvažnija
upotreba upitno-odnosne zamjenice ˝kaj˝ u značenju ˝neživo˝,
postojanje hiperikavizama (pr. cista, dilat), ali i izmjena
dočetnoga /l/ u // (pr. vo, ša, priša), koje je u ovoj zbirci
bilježeno posebnim grafemom //, upravo zbog svoje osobitosti i
razlikovnosti u odnosu na ostale susjedne čakavske govore,
primjerice, u Studeni ovi isti primjeri glase vov, šav, prišav.
Drugi je razlog takvom bilježenju i činjenica da su ga mlađe
generacije govornika počele gubiti pa ga stoga i na ovaj način
nastojimo očuvati od zaborava.
Autori ove zbirke naglasak stavljaju na svoje rodno mjestoKlanu, koja je spiritus movens čitave zbirke. Tematsko-motivski
svijet je raznolik; vezan je uz stare zanate (Zogar, Mućar i dr.),
običaje (Dobra ruka, Ena pusna), navike (Ćika) i težak život
ljudi (Kamik i pot, Naša mat, Za drivo i kamik...), a naši ga
autori u svojim stihovima pokušavaju oživjeti i prenijeti budućim
naraštajima.
Zbirka je podijeljena u tematske cikluse koji su dobili naziv
prema stihovima iz pojedinih pjesama (Klana va srcu, Odvavik je
ta užanca, Lipo moje misto, Da se ne pozabi...), a lirska je crta
vidljiva u svim pjesmama. Valja spomenuti i ljubavne pjesme
Marija Taučera (On, Ona, Ona i On, Viceraj) koje su vrhunac
ljubavne lirike izražene klanjskim mjesnim govorom.
Ova je zbirka jedinstveno djelo ove vrste na našem području, a
njezina je svrha predstaviti i predočiti široj javnosti sve kulturne
vrednote duha i jezika Klane.
Željka Šarčević, prof.
ANTON STARČIĆ ŠOPEĆ
Klana va srcu
Podne la je • 2
unicili u je lF
:i
Tlikli u po n
pa ale u tu
Killiki u e ~e
rna ni il mogh ,
I majhana
va ld em
Kot na trii . da bi na po o ~
Na rrdi klan·- ·
ostali su fun
Klãnjska Gradȉna
Nad sãmu Klãnu stojȋ:
kȍda pasãna lȋta brojȋ.
Kȁda bi znȁlo kamẽnje rȅć.
Mõrda ih je hȉljadu i vȅć.
Gradȉna stȃra i slãvna
na vȑh lȉticē se je posȉla zdȃvna.
Tȕ je baš mȏrala onȁ stȃt:
ž njȇ se vȉdi mȏre i sȅ do Vẽlih Vrȃt.
Podneslȁ je čez lȋta tȅškō brȉme,
unȉčili su je ljȗdi i vrȋme.
Tlīklȉ su po njȋ dažjȉ i bȕre,
pasȁle su tȕdār sȁkakove kūltȗre.
Kȕliki su se tȅli tu fermȁt,
ma nisȗ moglȉ zavȃvīk tȕ i ostȁt.
I mãjhana crȉkvica je bīlȁ nũtri
va kĩ se mȁša slūžȉla po jȗtri.
Bȋ je tȏ znamenȉt dvȏrac Khlãn,
danȁs obrȃsa va mȃh i bršljȁn.
Kȍt na trȗc, nȋč je i ostȁlo
da bi na pokolĩnja spominjȁlo.
Na tȓdī klãnjskī hrĩdi
ostȁli su sȃmo razgrȕšeni zȋdi.
Rebicina
Bajta na
na dYi o
Zlizane
kada bi Dv1sto lit i
stare Re · -
I
I
\
Zvana ·a
zniitar e ·
Va z1dii ·e •
koda pas-
Tu se pre Tu se dicu
Sakakorje
Tesko i -
Se nas to-
da sene za1
Rȅbičina kȉša
Bãjta na ȅdan pȍd,
na dvȋ võlte počĩva skȍd.
Zbȉla se med kȉše,
põvjest nȁšu pȋše.
Zlĩzane kamȇne skȁle kȁda bi sȃmo povȉdat znȁle.
Dvĩsto lȋt i vȉše
stãre Rȅbičinē kȉše.
Zvȁna va mẽvti kȁmik,
znũtar sē j' zagȃsi plȁmik.
Va zīdȕ je ostȁlo ognjĩšće,
kȍda pasȃna lȋta ȋšće.
Tȕ se prebīvȁlo,
Tȕ se dȉcu rājȁlo.
Sȁkakōr je brĩžnīn bĩlo
Tȅško i trūdnȍ se žīvȉlo.
Sȅ nas to spomĩnja na lȋta pasãna,
da se ne zatȁre starĩna ni Klȃna.
Klana
Varavm
z eniga '
z driigi=
Toje na5
-,--- .
---=--·
~
Tu kadi ·pa e mal
...
l ;; ~;
I·
Jov malo
koje o
: J;Ja.:
z Jllin-
-
va ki
Tu an -e
po Boi"S
Vamamt
za siik:i
Takfunik
va lk mi
-)
I sonce e
pa i dlte
Kamor g'
va SICU I
Klãna va sȑcu
Od vȋka je Klãna tu bīlȁ:
pod sȃmu Gradȉnu sē j' zabȉla.
Va ravnȉci stotīnjȁk i vȉše kȋš,
z ȅniga krȁja Kukũlj i Plȋš.
Z drȕgiga Žȉdovjē i Bȑdo,
Tō je nȁše tnȁlo tȓdo.
Tȕ kȁdi je nȋč zimȉje
pa sȅ mȁlo kȁšnje dozrȋje.
Još mȁlo dȁlje pa je Gumãnce
Kõ je odhrānȉlo mnȏge Klānjcȅ.
Z Jȁžinōvca i Dlītȁ tečȅ Ričȉna
va kĩ su se rȁdo kōpȁla dičȉna.
Tȕ san se rõdī, tu san rȃsā,
po Bõrštu i Drīnȏvin krȁve pȃsā.
Va manȉ skrȏz gorȋ plȁmik
za sȃki tvȏj tȓn, drȁču i kȁmik.
Tā kȁmik tȓd i sȋv
vȃvīk mi je drȃg bȋ.
I sõnce je poli tȅbe drugãče
pa i dītȅ kõ va zībȅli zaplȃče.
Kȁmōr gȍd grȇn i hõdīn
va sȑcu i mȋslih te nȏsīn.
Zavȁvīk si bīlȁ i bȉt ćeš s mãnu
i ne mȍren pozabȉt mojȕ Klãnu.
Tā ȉskra tlījȅ lȋt i lĩt
i niȅdān je ne mȍre zagasȉt.
Domãća besȋda
Lȋpo se čũjē domãća besȋda
kȁda se š njũ čȃ pripovȋda.
Njȗ su me navȁdili mōj oćȁ i mȁt,
š njȗ se stãnēn i š njȗ grȇn spȁt.
Od drũgih je fȃnj drugȃča:
pomȃlo oštrȁ, kot tȓn, ali drȁča.
Līpȁ je za krīčȁt,
još bȏlja za šapćȁt.
Takȍva se rȃbi lȋt i lĩt
i ne smĩ se je pozābȉt.
Nȅka se ne promĩnja,
aš na nȁše stȃre spomĩnja.
Zāvȅt smo sebȉ dãli,
domãću besȋdu očūvȁli.
Nȅka nan ostȃne za vȉkova vĩka,
aš onȁ je kot va kvȃdru līpȁ slȉka.
Takova su bila vrimena...
Poli r ~
po kin.::;
Gflo na
i minj
Rizi
kiidar
Magar!
no samo
Lito j e n
va kfunil
Takoya
kada je ~
Vode ·
bajte zi
zejne naJ
mn6ge
Napl ..
kada
goo
Sese
napa
1
Mani e
Poli k:iSe
Štẽrna
Poli kȉše kamȇno gȑlo
po kȋn se lĩta z verȕgami tȑlo.
Gȑlo na štẽrnī stojĩ
i mȉnjenā lȋta brojȋ.
Rȋzi su na njĩn ostȁli
kȕdār su se sȉći z vodȕ kalȁli.
Magȁri danȁs i ne rãbi,
no sãmo da se ne pozȃbi.
Lȉto je na njemȕ senjãno,
va kȁmik je zakljevsȃno.
Takȍva su vrimȇna bīlȁ
kada je štẽrna življẽnje znāčȉla.
Vodẽ i vodẽ se ž njẽ skalȁlo,
bãjte zīdȁlo,
žējnȅ napȍjilo,
mnȏge i mnȏge odgȏjilo.
Na plašćẽnki se brẽntu nosȉlo,
kada gȍd i po hrptȕ zalȋlo.
Sȅ se pomȁlo promĩnja
i na pasȃna lȋta spomȋnja.
Ma nĩ se unȉčilo i zatȑlo.
Poli kȉše jȍš stojĩ sȗho kamȇno gȑlo.
Mȁma stȃra
Vrȋme tečȅ i pasȋva,
prišlȁ je nabrānȁ i sȋva.
K tĩmu se je jȍš i prignȉla,
ȁš se je mȁlo prerȁno rodīlȁ.
Ne nõsi rȉce, nego čīnčȍk
i mȁlo hȏdi na bȏk.
Na svȋt je prišlȁ kȁda nisȗ znȁli za lȅtriku,
nego su rābȉli lužẽrnu i štȅriku.
Kȁda ni bȋlo vetũr ni eroplãni,
nȅgo su na četvẽr zaprēzȁli va Klȃni,
kȁda nisũ za špãrget znȁli,
nȅgo su va ognjĩšću pārgȁli,
žẽnjske rȍbu prȃle va Močĩli,
mūškȋ po cȉ ćȅdan va gorȉ bȋli,
kȁda su švȇljare tesȁli
vȅsla i jãrbole v Rīkȕ vožēvȁli
prodajȃli bȕtorice i vratĩla
da bi se desetõra ȗsta nahrānȉla,
kȁda nĩ nȉkakōrove prevẽrbije bĩlo
ob kōmpīrȕ, fažȏlu i zẽlju se žīvȉlo.
Šȍtiš i šetepȁše plēsȁlo
i ˝ȅniga na sȃmin˝se znȁlo.
Ma pȍli sakidȃnje brȋge
vȅrovali su va kudlȁke i štrȋge.
Pȕno je mȁma stãra va življẽnju potrpīlȁ,
aš se je va krȋvo vrȋme rodīlȁ.
Trpīlȁ je za drȋvo i kȁmik,
ma zagȁsī se je i tā plȁmik.
Zȁdnji vȏ va Klȃni
Sȉ me znȃju
va nȁšīn krȁju.
Prȉje nas je bĩlo i vȉše;
zīdȁli smo štȁle i kȉše.
Zȃ se san vozȉv sẽno, šũšanj i otȃvu,
vȅčer va lõjternice zatlȋka si glȃvu.
Tȁko san slūžȉ svojȅ žurnȃde,
bȋ san za dȉlo, a ne za parȃde.
Vȁvik smo na četȉri nȍge bȋli.
Pȕno smo generȃcij odhrānȉli.
Mi smo bȋli nasȕšna potrȉba,
prez nȁs nĩ bĩlo ni čȓnīga hlȉba.
Bi rȅć, dobrȉ smo bȋli
i sȁkī smo kȉši rābȉli.
Pripeljȁt iz pȍlja zẽlje,
fažõ i kompĩr za vesȇlje.
Ostȁ san va Klȃni edĩni i sȃm,
i kȍda iz štȁle ne smĩn ni vȁn.
Sȉ rečȅju da san dȍbār bȋ,
kȁda san sȁkimu ja rābȉ.
Sadȁ nisȃn cẽnjēn ni štimãn
ni svojȉga pãra nȋman.
Tȁko se je valjȃ i tȅlo:
sȅ je nȉkamo vrȋme zȇlo.
Zātȍ kaj san korȉst dȉla vẽlu
za plãću ću fȉnit na macȅlu.
Stȁriji će me se domīšljȁt nĩki,
a dicȁ će me vȉdit sȃmo na slȉki.
Dovčȉć
Va srȋd Grȉžē
kȍda bi pãkove mrȉže.
Mãjhan, okrũgli dovčȉć,
kȍda bi ȅdan lȋpi kotlȉć.
Kȁmik se štrpȁlo
zȋd okȏli zazīdȁlo.
Mãjhana je lišȉca nũtri
kadi su žẽnjske kopȁle po jȗtri.
Do dovčȉća je stazȉca peljȁla
po kĩ su se bosȁ dicȁ igrȁla.
Va strānčȉci zȅra grmȉća,
lȋpo mȉsto za gnjīzlȍ i tȉća.
Kȕliko se je tu pȍta prolȋlo,
sȅ na hrptȕ dȍma nosȉlo.
I to na plašćẽnki!
Mȁlo se počȉnilo va prȇnki.
Nosȉla su se z dovčȉća brimẽna takȏva su bȋla vrimȇna.
Pȕno je dovčȉć nahrānȉ lȁčnih ȗst.
Sadȁ stojȋ va Grȉži pozȃbljen i pȗst...
Kunfȋni
Prȍkljeti bȋli,
vȃvīk ste nas dīlȉli.
Putȅ i cȉste zaprēčȉli
po kȋh smo brimẽna nosȉli.
Presȉkli ste nan žȉle
kẽ su življẽnje znāčȉle.
Na pȏ ȕre hȏda
odīlȉli rȏd od rȍda.
Još i tȏ da znȃte s vȃmi i kuntrabãnt cvatȅ.
Ni gȕbić se ne mȍre pobrȁt,
aš ćeš na tũji trȁmīt stȁt.
Tȅško se pasĩva prik vȁs,
odalēčȉli ste selȍ i vȃs.
Va rȍdu van je i žȉca
ku proklĩnjajū od dicẽ dicȁ.
Ke niẽdan ne vĩdī
da se jȍš dȋlajū zȋdi!
Prišlȍ je vrȋme
da se znȁme tȏ brȉme.
Da kunfĩni zavȁvīk nestãnū.
Ma i drugdȉ, ne sȁmo poli Klȃnu.
...i mojiga će dila zavavik nestat...
Mȗćār
Po cȋ dȃn tlīčȅn batȗdu
da mi dȃn ne pasã zalȗdu.
Od orȍdjā mȃn sȃmo trĩnog i batȉć
i vẽlu žȅlju, čȋn vȉše batȗde natlȋć.
Pȕn prãha i pȍta
stĩsnī san se poli plȍta.
Jȕtri na drȗgin mȉstu
i ȍpet dĩlan sȃmo za cȉstu.
Vrućĩna, snȋg, ni dȁž mi ne pãči;
od sȉh nedãć san jȍš i jȃči.
Mȕć grẽ pomȁlo se vẽći i vẽći,
kȁdi je krȁj mōjȉ srȅći.
Zlẽta batȗda spod batȉća,
švȋče kȁmik namȉsto tȉća.
Nĩs nȉkakōrōv artižȃn,
na cȉsti san vȁvīk sȃn.
Nĩs nȉgdār bȋ po mȏru
i moj krȕh mā vȉše nego ȅnu kȍru.
No žūrnȃdu trȋba storȉt
i jȕtri jȕtro sȍpet na dȉlo prȋt.
Ma sȅ će tō z vrȉmenōn pasȁt
i mojȉga dȉla zavȁvīk nestȁt.
Zȏgr
Cȉsta bĩla, prȃh kȗrī
na dažjȕ, sõncu i bȕri.
Dȃn se rãja,
Zȏgār z lopȁtu pohȃja.
Z Vȑh Gorẽ pȗše,
ũsta mu se sušȇ.
Sõnce pritĩšće,
Hlȃda si ȋšće.
Dȁž z jȕga tlīčȅ,
tā se z mȉsta ne mȋče.
Mȕć se smanjĩva,
Škȕlje zahićȋva.
Dȃne, misȇce i lĩta
Batũdu po cȉsti hȋtā.
Cȉsta bez jãrki, prȃva
Kȍda bi ȅna ponjȃva.
Danȁs katramãna cȉsta posȕda,
Nestȁ je zȏgār, mȕć i batȗda.
Tesȃč
Va šȕmi san rȍjen,
poli sikȉre zgȍjen.
Valjȃ grȇ tō po kȓvi.
I mojȉ stȃri bȁvili su se z dȓvi.
Sadȁ znãn zȃč
ćȁća stãri bȋ je tesȃč.
Pȍtljēr je tõ prezẽ sȋn,
ȁš je skrȏz dȉla š njȋn.
Ȅdan dȃn, ni sȃm ne znȃn kȃj san tȅ,
vȇlu ćȁćinu plānkȁču v rȗke san zȇ.
Nȏć nisȃn mȍga prespȁt,
aš ću jȗtri pȑvū grȇdu stesȁt.
Zȇ san plānkȁču pod bȏk
i šȃ senjȁt ȅdan mȃnji cȍk.
Prerāslȍ me je toporĩšće,
oćȁ pod štrȋm orȏdje si ȋšće.
Vȉdi san ja pȃsju vȉru
dȍkljer je grēdȁ prišlȁ na mȉru.
Dȏbi san ja mȁlo vȍlje
pa je drȗga šlȁ još bȍlje.
Tȅžak ȁrat san si zbrȃcȋlo življẽnjē grȇde tesȁ.
Danȁs nĩ već pȍta ni mȕkē,
aš se ne tȅše na rȗke.
Nestȁla su tȇška dȋla
pa je i plānkȁča zavȁvīk odrābȉla.
Balȏtār
Po cȉsti dlȃbi,
mȁlo mu orȏdjā rȃbi.
Tȏ je bȋlo sȅ do čȇra karijõla, metlȁ i škovacȇra.
Prominjenȁ je karijõla,
modẽrna je lȁta na gumẽna kȏla.
Vrimȅna drȗga, nȉka nõva.
Metlȁ od plȁstikē, ne drīnȍva.
Trlĩš ga pripãda
i za dȁž, incerȃda.
Ni blȃga nĩ vȅć po mĩsti,
još mȁnje nesnāgȇ po cȉsti.
Smȇti za ȅnu pẽst,
nĩ već čȃ ni mȅst.
Kĩ će se š njȋn,
danȁs je balȏtār prãvī gospodȋn.
Jȍš da si i šijãrpicu vẽže,
od sȉga dȉla tō bi mu bȋlo nājtȇže.
Se je pasalo...
Nȁša mȁt
Nosȉla je brimẽna i košȁre
Sȃmo da se grȕnat ne zatȁre.
Od mȕčniga tȓdiga dȉla
i bȉtvica ji se je na rūkȉ zgulȉla.
Počīvȁla je mȁlo,
aš je dȉlo zazīvȁlo.
Z oćȗ hodȉla na gorȕ
da bi jȕtro šli prȍti mȏru.
Ma nĩ se kōpȁt hodȉla,
nego je na vĩnti sānȉla.
Med pȓvimi va grȃd su arivȁli,
sȃmo da bi prȉje dȑvā prodȃli.
Gospodȁ su kūpȉla bȕtoricu, dvĩ.
Kȁda su stržȉli, dȍma su šlȉ.
Pȍli Štĩrmāna čȃ popĩli,
ručȉcu krȕha kūpȉli.
Magȃri trūdnȉ, kuntẽnti su bȋli;
po bĩli cȉsti dȍma se zapūtȉli.
Dȍma su čȅkala ȗsta mnȏga;
stãrci i dicȁ nebȍga.
I na sãmīn krȁju,
nȁša mȁt će počȉnit va rȁju.
Īvȅ Merikȃn
Mlȃd i krȅpak je bȋ,
Īvȅ se je va svȋt zapūtȉ.
Kȁda je srȅćno arivȁ,
dȍma je hartulĩnu poslȁ.
Vȁlje z Mȅrike se jãvlja
i sȉh va stȃrin krȁju pozdrãvlja.
Do nȉkuliko vrȉmena dȍma pĩše
da ne mȍre zdurȁt vȉše.
Da dĩlā od škȗra do škũra,
tulȉko da mu ne rãbi ni ȕra.
Dȃni su mu mȕčni i tȅški,
ač nȉš ne znã po englȇški.
Dȍma bi se zãjno vrnȉ,
ma si nĩ za vijãj zaslūžȉ.
Pasīvȁli su dȃni, misẽci i lȋta;
štȕf je bĩ tũjiga svȋta.
Tȁmo je pẽnzijicu stȅka,
kȏmać je tā momȅnat pričȅka.
Pȍtljer pȕno lȋt
odlūčȋ je dȍma se vrnȉt.
Tȁmo je z vapõron šȃ,
a nȃzad z eroplȃnon arivȁ.
Prišã je na sȅ drugãče:
Īvȅ od drāgȍsti zaplȃče.
Cȋlo življẽnje va tũjin svȋtu,
sȅ je pasȁlo kȍt v ȅnimu lȉtu.
Rȍjeni četrdesẽtipȑviga lȉta
Lȋta lẽte,
fermȁt se nȇte.
Je li pȕno, je li mȁlo,
fȃnj ih se je naštivȁlo.
Va rȁtu rȍjeni,
va mizẽriji zgȍjeni.
Slȁba vrimȇna za sȅ, pa i dȉcu.
Kĩ je znȃ za tõrtu ni svićȉcu!
Za igrȁče se nĩ znȁlo,
na pẽndu i kȁmičiće se igrȁlo.
Lȁtice i cȕru smo zbījȁli,
i mȉslili: nȉš nan na svȋtu ne fȃli.
Redovȉto va škȏlu se hodȉlo
i krȁve na pȁšu gonȉlo.
Vȇčer luzãrīj molȉlo,
aš prevẽrbij nĩ bȋlo.
Pȍtljēr tȋga drȕgō vrȋme.
Oprtȉ je sȃki svojȅ brȉme.
Sȅ čā j' dȁlje ȍnō j' tȅže,
no mlȁdost nas ȉpak vȇže.
I tȁko to bȋva.
Sȅ pomȁlo kalȋva.
Aš cȋlō j' življẽnje
ȅno vẽlo, vẽlo trpljȇnje.
Blagdan za dušu i tilo
Prȏlićē
Prȏlićē se rãja,
Rȏžica vȁn zahȃja.
Lȋpo je zasvitȉlo,
Mȃrčeno sõnce prigrȉlo.
Modrĩ se cȋla strȃn:
Lankũć je zašȁ vȁn.
Sȏpice žõte sȃko tulȉko,
Vȉsibabe kot bĩlo mlīkȍ.
I devȇt je tȕ zelẽni,
Kȁdi i kȁdi cvitȉć črljȇni.
Ni mačkȉća ne fȃli Kȍda bi mȁlo srebȑniga dodȃli.
Zglẽda, mãvrica z nȅba je pȁla:
Stȏ kolũri na trāvȉ naštivȁla.
Blȁgdan za dȗšu i tȋlo.
Da bi bȁrēn mãvric vȉše bȋlo!
Da navẽste nȏvo prȏlićē:
z vȉše mȋra i ljȕdske srȉće.
Mojȅ mȏre
Kȁda san otrȍk bȋ
na pȁšu san krȁve gonȋ.
Za rȁna san stȃ
nãjveć blȃgo na Rojnȍ gnȃ.
Sõnce još nĩ zasvītȉlo
zad Planȉnu je bȋlo.
Bȏs san bĩ
po stazȉ se zapūtȉ.
Jȍš mi sē j' spȃlo,
no blȃgo je sȃmo pȗt znȁlo.
Do mȁlo cãjta se razdānȉlo.
Kȍt na dlȁnu, mȏre pred mȃnu je bȋlo.
Ȕre san mȍga tȁko stãt
i glȅdat sȅ do Vȇlih Vrȃt.
Glȅda san brȍde
kako po mȏru hȏde.
Mãjhani kot pȉknje vẽle
za otročȉća vẽlo vesẽlje!
Vrućĩna pritĩšće,
hlȃd se ȋšće.
Dȍma san se z blȃgōn upūtȉ
i vȁs srȅćan bȋ,
aš san vȉdi mȏre.
Ma sȃki tō i ne mȍre.
Ćȉka
Naš ćȁća stãri
već za nȉš jȃko ne mȃri.
Drohnjĩ po cȋli dȃn,
ne zahãja jȃko ni vȁn.
Sȃmo sidȋ poli ognjĩšće
i va njȅga skrȏz drĩšće.
No tȏ je dȍbār znãk,
aš još užĩva ćikȁt tabȁk.
Niȅdān ni ne pȋsne
kȁda po nȃtli drȋsne.
Dȉlo mu se i napȏšnu posȗdu,
no sȅ je tȏ zalȗdu.
Nȃtla se skrȏz snãže,
ma nȉš jȃko ne pomȃže.
Ȅdan dȃn je stȏri cȋli šušȗr,
aš nĩ mȍga nȃć si mihȗr.
Jȍš je tabȁka bȋlo nȗtri:
Kãj će ćikȁt on jȗtri?!
Već je djȃ: Sȅ zlo š njȋn.
Ke nĩ skrsnȉ pod kušȋn!
Vesẽvju nĩ bĩlo krȁja,
Kȍda je ćȁća stãri prišȃ do rȁja.
Planinȃr
Cȉ ćȅdan mu navĩja.
Sprãvljā se kūmpanĩja.
Dobrȍ se ćȗti
da se va vrhȅ zapȗti.
Pȑvū vȇčer sȅ je priprãvno
i na svojȅ mȉsto postãvno.
Bẽršuge z brȕkvicami pōdbȋte,
Zglãncane, od bȍksa se svȋtē.
Žokȅ od būmbākȁ, debẽle,
stomȁnju na kvȃdre, od fanȅle.
Bragȅše od velȗda, zelẽne,
zā nje tirȁke, škȗro črljȇne.
Klobāsȕ va rȕcak si dȉne
da zagrīzȅ, kȁda od hȏda počȋne.
Još va bȍcicu mȁlo rakȉjē,
da na vȑh prȋde lȁglje i prȉje.
Kanoćã da ne pozȃbi,
aš i tȏ planinārȕ rȃbi.
Jȕtro je krēnĩ za rȁna,
nī mȍgā pričȅkat bȋliga dȃna.
Za klōbȗk planĩnku zatȁkne,
od dȍma se mȁkne.
Krãmpić va rȗku, za pomȏć.
Nȉš mu ne fãli i mȍre pȏć.
Odvavik je ta užanca...
Ȅna pusnȁ 1
Prišlȉ su nan pusnȉ dȃni
lȋpo nan je sȁd va Klãni!
Kȁda za tō prȋde vrȋme
pak i šȅsni tȁd ponȋme.
Po kȉšah mi kanpanãmo
i va sȃki zakantȃmo.
Odvȃvīk je tā užãnca
stãro, mlȃdo da zatancȃ.
Mȁčkare, mȁčkare, ma su lȋpe mȁčkare
stãro, mlȃdo na nȍge, grēmȍ plēsȁt do zorȇ!
Hȉtite čȃ sadȁ nȃ se
grēmȍ pobrȁt jãjca i klobȃse.
Ȕdri brȉgu na vesẽlje
nek' se kȗha rȅpa, zȇlje.
Sȍpi vãlcer sad za Pȇpu,
ȅnu põljku još za rȅpu.
Da nan rodȋ dȇblja, vȇća
nek' nan Klãnu prȁti srȅća.
Mȁčkare, mȁčkare, ma su lȋpe mȁčkare
stãro, mlȃdo na nȍge, grēmȍ plēsȁt do zorȇ!
1
Ova je pjesma uglazbljena.
Dobrȁ rūkȁ
Nȍvo lȉto je prȅd nȃmi.
Za po kȉšah pȏć dȉcu mãmī.
Vȇčēr smo se pobrãli zavȋda spȁt
aš jȕtri jȕtro trȋba dȍbru rȗku pobrȁt.
Mūškã su dicȁ stȁla rȁno
da bi obašlȁ cȋlo Klãno.
Okȏli smo po dvã trȋ hodȉli
i ovȁko va sȃki kȉši molȉli:
Bȏg van dȃj dȍbro Nȍvō lȉto,
rodovȉto, srȅćno i korȉsno.
Mȋr i zdrãvlje, dȗšu spāsȉt. Ȁmen.
Nãjveć su lĩšnjike i orȉhe dājȃli,
ako nīsȕ pred nȃmi vrȃta zakračunȁli.
Ako je bīlȁ rȍdvina blĩža
dȏbilo se i čȃ drobȋža.
Pobȉralo se tȁmo do devẽte,
aš potljȇr ti vrȃta otprĩt nȇte.
Zapõvdan smo se pogovārȁli
kȕliko smo dȍbrē rūkȇ nabrȃli.
No, i tā se je stȃra navȃda zatȑla dȍbri rūkȉ su se vrȃta zavȁvīk zaprlȁ.
MARIJO TAUČER
Lipo moje misto
Mojȉ Klãni
Već stȍtine lȋt zvonĩ klãnjski zvȏn.
Čȗva te svẽti Jerȍlim, tvȏj dobrȉ patrȏn.
Lȋpo mojȅ mȉsto, ni mãjhano, ni prevȇlo.
Pȏ ravnȉce med vrhȉ si zȇlo.
Rȁd san te imȅ još kada san dicȁ bȋ,
dičȉ san se s tȏbu kada san kot mladȉć
okõli po plȇsi hodȋ.
Pȑvi pȗt san vȉdi da mi fȃliš, Klãna,
kada san va võjski bȋ.
Rȁd te mȃn kada si kot nevȉsta
sȁ va bĩlin od snȋga.
Kada te jȕtro tȉći budẽ,
mȃn te, Klãna, rãji od sȉga.
Lipȁ si kȁda se va cvȃtu prelĩvaš i dišĩš
od bȑda do brȋga.
Dragȁ si mi kada nȅbo z nevrȉmenon strãši,
kȁda si va maglȉ do tȃ,
a kadȁ su z pȏplavu grozȉli
Gotõž i Ričȉna,
zȃ te san se vȃvik bȃ.
Na Rȍkovu si najlȋplja na svȋtu,
nãjliplji dȃn va cȋlimu lȉtu.
Ne mȍren pozabȉt Rȍkove iz dȋčjih dȃn,
nisȁn znȁ san li bãdar,
ili je lȋp sȁn.
Mȉsli san da mi na svȋtu nȉš ne fãli,
kada su mi pȍtljer mȁše pȃr šõljdi
za petešȉća kȋmu se v rȉt pȗše dȃli.
Sadȁ kada mi pomȁlo sõnce zahȃja
i nisȃn više mlãd,
jȍš si mi drȃža, Klȃna,
i mȃn te sȃki dȃn vȉše rȁd.
Tȁko pȕno lȋpiga si mi dalȁ,
a ja ti to nĩman š čȋn vrnȉt.
Edĩno ko ti ȏve mojȅ besȉde
za zȃhvalu mȍreju bȉt.
Hȋmna ȍpćine Klȃna
Stȉsnila si se Klȃna sȁ poli Gradȋnu,
Svilȁ si gnjizlȍ poli sãmu Ričȉnu.
Z tũrna ti vrȋme brojĩ stȃra ȕra,
ne mȍre ti nȉš ni jȕgo ni bȕra.
Na kamẽnī plȍči pĩše da hrvãcka si od vȋka bīlȁ,
Vẽliga hrvãckiga sȋna tȋ si odgojilȁ.
Tvojȁ Gradȉna i prȍšlōst tvojȁ dãvnā
Ostȁt će zavȁvīk Klãna põnosnā i slȃvnā.
Okõli Klȃne lȋpa mȉsta,
Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ.
Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru,
na sõncu se lašćȇ.
Kȍda je tȉću lȇp cvetȉć sred lužȉne pȃl,
kȍda je sȃm Bȏg na tō mȅsto z nȅba ju kalȃl.
I mĩćemu lȇpemu mȅstu, ȉme Brȅza dȃl.
Pod Grmȗdo mjstu ljpu
kȕd da ga je s hartulȋne znlọ.
Ljudȉ dbri, vrjdni za sȁku so djlu,
Lȉs∂c mjstu m∂jhinu ljudȉ te rdi ȉmajọ.
Zte, drgi Lȉs∂c, sȑce sȍje djo.
Okõli Klȃne lȋpa mȉsta,
Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ.
Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru,
na sõncu se lašćȇ.
Studẽna lȋpo mȉsto, sȃmo tvojȅ ȉme vȃra.
Dūšȁ je tvojȁ vrȗća, da ji nĩ nȉgdi pȃra.
Muškĩ su ti vrīdnȉ, žẽnske žȋvo dȉlo.
Od vȃvik je tȁko, ljũdi, va Studẽni bȋlo.
Kot i nȅkad Škãlnica ti pȏnosna bȕdi,
svȅtla ti prõšlost, slȍžni ti ljȗdi.
Jȃk ti je nãrod kot i kȁmik sȋvi.
Pȏnosan je sȃki kĩ va tȅbi žȋvi.
Okõli Klȃne lȋpa mȉsta,
Kȍt kȃp rosẽ jȕtro blišćȇ.
Kȍt kȃp rosẽ va rãnū zȍru,
na sõncu se lašćȇ.
M∂jhina mjsta,
mȋsta vẽla,
mȅsta lẽpa i vesȅla.
Lȁze
Pod Plĩšon mãlo sēlcȅ od pãr kȋš.
Tō su se Lȁze stĩsnile pod Plȋš.
Na Lãzi još vãvik domãće navȃde mȃju;
Rȁdi dĩlaju, a i dȉlat znȃju.
Još držẽ krȁve, njĩn se ne grustȋ.
Njȉve obdilĩva, nȉš se ne zapustȋ.
Pomȁlo sȉga pridĩlaju, sȉga mȃju.
Nãjviše okõli čẽšp i rakȉje bacelȃju.
Ãj, da znȃte kȁkovu rakȉju skȕhat znȃju!
Tȃ rakȉja posẽbno dišȋ,
Tȃ rakȉja posẽbno va ȗsti godȉ.
Tȃ rakȉja grĩjē dȗšu i tȋlo.
Mȁlo je Lȃzāri, ali znãju dȉlat dȉlo.
Kulikiga pota, kulike muke...
Fȗrman
Rȁno je. Zīmȁ. Pomȁlo mȑvi snȋg.
Kõmać je trĩ i pȏ,
a pod štrĩmbon fũrman i njegȍv mãjhani sȋn
vȅć nabĩjaju okõli kȏ.
Snȍći su do kȁsno vȏz nakladȁli z dȓvi,
tȁko da biju jȕtro za v Rikȕ bȋli pȓvi.
Sȅ dȋlaju na močẽć,
aš jih nĩ vȍlja govorȉt.
Čũje se sȃmo žlãjdre i
nabĩjanje kõnjskih kopȋt.
Pãrtili su spȍd štrĩmba
va škȗru nȏć.
Na vozȕ pod ponjãvu sidȋ mãjhani malȉć,
kȋga si je oćȁ zȇ za pomȏć.
Jȕšto se je mȁlo sagrȉ,
kadȁ ga je oćȁ z vozȁ dȏli dȉ.
Znȁ je da se nȇće više vozȉt
i da mȏra do Rikȇ za vĩntu hodȉt.
Tȁko je bȋlo sȁki dȃn.
Kȁsno spȁt, rȁno stȁt.
Dȍkada će tȏ durȁt?
Dȍkada će tȁko bȉt?
Da nĩki smržnjĩva,
da bi se moglȉ drȕgi grȉt!
Kȁmik i pȍt
Otkȁda je jȕtro blȃgo va dolȁc zagnȁ,
prijẽ se je zidȁt okõli dovcȁ zȋd i
već se nĩ fermȃ.
Slãže kamẽnje, razbĩja, tȃče grȉže.
Škrilȅ povȑh zidȁ ravnã i zdȋže.
Mȕhe mu ne dajũ mȋra,
s čelȁ si stãlno brȉše pȍt.
Sõnce ga pečȅ bez mȉlosti,
ali bȁš sadȁ je prijẽ prãvi mȍt.
Krãmp, mȁca, štãnjga,
tȑdi žuljȉ.
Sȁki dȃn je zȋd vȋši,
sȁki dȃn dȗlji.
Kamo gȍd se obȑne
kamẽnje, tȑn, drȁča.
Kȁkov slipȋć i kobȉlica,
sivȁ tãnka kȁča.
Sõnce je visokȍ,
vrȋme za jȉst se blȋži.
Sȅ je va hlȃd ušlȍ,
sȃmo su õn i kȕšćerica na golȉ grȉži.
Kȏmać je pričȅka o põdan glȃs zvȍna,
da grȇ sȉst va hlȃd.
Mȁlo će počĩnit, a obašlȁ ga je i glȃd.
Jȋ bȑzo da vrȋme ne gubĩ,
da čȋn vȉše zidȁ do nȍći storȋ.
Vrnȋ se je dȉlat,
na grȉži fermȃ, poglȅda po dovcȕ i
spod bȑka nasmijȃ.
Još mȁlo mu je ostȁlo,
tȏ mu je jakȍsti dȃlo.
I nĩ si dȃ mȋra,
tȇ je tȃ dȃn prȋt do krȁja,
do portȉra.
Za drĩvo i kȁmik
Stãra Rȇbār od vrȉmena zgrȉžena
od kõ i potkõ zbrušenȁ i zlȋžena.
Kȕliko molĩtav pȁmeti za dobrȍ dȉlo,
kȕliko klẽta kada nĩ baš sȅ kot kaj rȃbi bȋlo.
Kȕlikiga pȍta, kȕlike mȕke,
kȕlikiga dȉla su stȏrile te vridnȅ žuljevȉte rȗke.
Za drĩvo i kȁmik su mȏrali trpȉt,
da bi moglȉ do kȁkoviga šõlda prȋt.
Kȕliki su vȏzi ovȕda pasȁli,
kȁda su va žĩvi kȁmik kõlinu zakljevsȁli.
Kȕlikih dȑv i sẽna se je z Gorẽ
ovȕda speljȁlo.
Tȏ je zavȁvīk va ȏvih kõlinah zapĩsano ostȃlo.
Kȕliki pũti po noćȉ va Gorȕ,
po danȕ z karȍcami i jãrboli
na zdõlu drȉto k mȏru.
Kȕliki su se vȏzi na ȏvi prẽnki bȁtili,
kȕliki su se võlari i fũrmani po ȏvi Rẽbri pȁtili.
Kȕliko prekȉnjenih pãvci,
kȕliko pȕknjenih šȋn i stȑtih kȏ.
Kȕliko je va õvi Rẽbri ostȁlo
polȍmljenih pȏtkō.
Kȕliko pȗti se je od Vȑh Gorẽ do Klȃne
stiskȁlo i molivȁlo vĩnte, podlagȁlo sānȅ.
Pȃmeti stȃra Rẽbar, pȃmeti ȏva gorȁ
kada nĩ bȋlo vĩnte, kada je sānȉla podvȏra.
Z dãna va dȃn su škripȁla kȍla zavȑta,
s pod njȉh je letȉlo kamẽnje i batȗda stȑta.
Kȕlikih pokolĩnj pȃmete ȏve sȋve grȉže,
kȕliko pȍta i brȗkvic da se ȏvi tȑdi kȁmik sperȅ i zlĩže.
Nȁši stȃri nisȕ ni znȁli da su dȉlajūć za sȁ vrimȇna
spomenȉk dȉlu i mȕki skljevsȁli.
Da se ne pozabi...
Va pedesẽt lȋt
Nĩ vȉše vodẽ, nȉ lȅtrikē iz Pilȃne.
Nĩ vȉše Martinȅlića, zãdnjīga kolȅdvara iz Klȃne.
Na Pȑvi mȃj nĩ vȉše krȇsi.
Zad Kĩno nȋ vȉše plȇsi.
Nĩ vȉše kȋna.
Nĩ ostȁla nijẽna stȃra špȋna.
Nĩ vȉše vȏli, ne vȏzi se gnȏj na kȏli.
Ne smrdȉ vȉše nijẽna gomȉla.
Na pȏlju se vȉše jȃko ne dȋla.
Na njȉvah nĩ vȉše kȏši gnȍja.
Ne rȃbi nan vȉše čuvãr pȏlja.
Nĩ vȉše kȇbri,
ne krekȅćeju vȉše žȁbe.
Na oknȕ od plȇsa ne špijãju stȃre bȁbe.
Konjȁ i krȁvu morȅš vȉdit sȁmo na slȉki.
Dicȁ se ne igrȃju vȉše Za skrĩve i Vȉki.
Nĩ Cvjẽtnīga kȏrza, nĩ vȉše slȇti.
A pasȁlo je vrȋme i štafȇti.
Nĩ rȃsadniki, Zȃdruge nĩ vȉše.
Tũran su zgrȕšili iz ȍpćinskē kȉše.
Võjska je šlȁ ćȁ.
Ni polȋcije nĩ vȉše.
Spraznȉle su se mnȍge klãnjskē kȉše.
Domĩšljān se na Kãmpu drvȅne slačiȏne.
A na Svẽtīn Rȍku nĩ vȉše garȃže za kamiȏne.
Nĩ vȉše ljȗdi kȋ su stȃra dȋla dȉlat znȁli,
Japlȇničāri, tesačȉ ki su grȇde tesȃli.
Nĩ vȉše stȃrih brijȃči, kovȃči,
ni fũrmani kĩ su pȕcali s korombȃči.
Ne pobĩrā se vȉše smȏla,
Nĩ bȍgmara ki je dĩlav kȏla.
Zamȑli su košarkašȉ, zamȕknili tamburašȉ.
Nĩ vȉše postolãri, odãvna nĩ ni slȁstičari.
Zgrȕšile su se mnȏge kȉše.
Kupaȏne, komũnjskīh i drvȅnih kundȍti nĩ vȉše.
Ne rȃbi nan već brȃna za snȋg.
Plȗgi ni drĩva, zabršojidavila nan je svõra krīvȁ.
Već nĩ drišćȃci po Klãni, dãvno su pasȁli tī dȃni.
Jũnge na nijẽnimu vrhȕ nȋ.
Mãlin već pȕno lȉt spȋ.
Dȏm va Trstenikȕ je žȁlost prȃva.
Na Gumãncu ne dȋla vȉše kȃva.
Va Mlȁki nĩ vȉše fãrme prȃve.
Va macȅli se ne ubĩjajū volȉ i krȁve.
Rĩngešpilj bez motõra ne vrtĩ vȉše,
Slȉkār je znȅ tabȇlu z Ȉvinovē kȉše.
Ne poprãvlja vȉše nijȇdan loncȅ, padȇle ni stȃrē rumbrȇle.
Nĩ vȉše dobrȉh tẽt kẽ su dȉci jačmȅn žȇle.
Nĩ vȉše na Kĩnu plakȃti i slȋk.
Va Klȃnu vȉše ne prihãja MȈK.
Nĩ vȉše Frȉtice kã nan je naȕk držȁla.
A tȁko je lȋpe molȉtvice znȁla!
Ne kantãju vȉše dicȁ, pokvarȉ se je ˝Mȉkrofon je vȁš˝.
Zapȑ se je mladīnski klȗb nȁš.
Ne vȏzi se krȕh s konjȏn na kȏli.
Ne jĩ se mȇsni dȍručak na dȁn pȍsta va škȏli.
Želĩzne kȕpole na bũnkeri su nestȁle.
Sȅ štȁle va Klȃni su praznȅ ostȁle.
Nĩ vȉše Rodȅlovih mȗl,
ni bȁki va Liskȏvcu nȋ vȉše.
Va Močĩli va kavẽrnah dicȁ se ne kȗpajū vȉše.
Pokrȉli su stȃri zlȋženi crkvȇni prȁg,
za Klanjcȅ jȃko drȃg.
Pred otãr su ȏgradu dȍli hȉtit dȃli.
Pred otãr nĩ vȉše stãrci kĩ su pȏv mȁše prespȃli.
Borõvke je va Stȑmašćici dȍli hȉtila bȕra.
Na tũrnu je fȅrmala dȉlat stȃra ȕra.
Domȉslī san se mȁlo na pasȃne dȃne.
I zglȇda mi da pȕno tȋga prik nȍći nestȃne.
Dobrȉmu susȋdu
Napisȁt ću po domãću
od strīcȁ Jãčeta Bẽlećīga pãr besȋd,
aš mi je bi drȃg stȁrac i dȍbār susȋd.
Nĩ va õvimu krȁju čovȉka
kĩmu nĩ pred očȉ od tȋga drãgiga starcȁ slȉka.
Mȁlo je õnih kĩ ga nisȕ poznȁli
i bȁren ȅdan pȗt š njĩn poćakulȁli.
Va cȅsarsku võjsku je zdrȁv šȃ,
a dȍma je slȋp prišȃ.
Zgȗbi je vȋd, ali ne i vȍlju za življẽnje,
rȁd je imȅ dȉlo i poštȇnje.
Nãpred je dȉla, kȍda se nĩ nȉš dogȍdilo,
dvã pȗta se je ženȉ
i pȕno mu se je zdrȁve dicȇ rȏdilo.
Vȏz si je pripravljȁ sȃm
i volȅ je zapregȁ bez ničjẽre pomȏći,
va gȍru je hȏdi po dȑva
još za škũre nȍći.
Kot dicȁ san ga glȅda prik zȋda,
kako pĩli i kȃla,
i nĩs mȍga vȅrovat
da to dȋla bez vȋda.
Rȁd je šȃ do stãrih prijãtelji,
rȍjenih va pasãnīn vȋku,
povidȁli su od dãvnih dȃn
i ćikȁli ćȉku.
Pod nȏć je vãvik na Prȅšićevīn oknȕ sidȋ,
sȉh je po glȃsu poznȃ,
ko jih nĩ ni vȉdi.
Imȇ je dobrȍ pãmćenje i pȕno strpljẽnja,
nĩ mu se grūstȉlo povȉdat od njegȍviga
tẽškīga življẽnja.
Povȉda je i od grȏfi, lugārȉ,
žãndari, cȁri i cȅsari,
od svojȉga strīcȁ plovȁna
i od nĩkiga Mātȅta Sučalȍviga
kĩ je fȉnī za bȃna.
Njegȍv čĩsti klãnjski zajȉk i prȃvu mūškȕ besĩdu
prihajȁli su mnȏgi čȕt mojȉmu susȋdu.
I sȃm ga je Mȁtetić-Rõnjgōv snimã,
aš ga je klãnjski gȍvor zanimȃ.
Povȉda je od lĩpih dȃn
i od gȓdih kih je vȉše bȋlo,
a sadȁ da se pomȁlo otprãvlja
pod Ȁbrahamovo krȋlo.
Mãjhani otȃr
Na Vȑh Klancȁ, va žȋvi grȉži
je zdȏba mãjhani otȃr,
ȅdan tũji sovdȃt
kȋmu je kĩ zna kĩ bi cȁr.
Jẽ li ga stȏri kot zavȅt Mãjki Bõžji
ako va rȁtu ostȃne žȋv,
ali sȃmo za spomĩn kada je
va Klãni bȋ?
Odondȁ su tȕ mnȏgi sovdȃti bȋli,
a nȋki su po skrĩvši Mãjku Bõžju molȉli,
aš drugȃčije nisȕ smȉli.
Pasȁlo je pȕno lĩt,
na otarȕ se vȃvik nãjde põljskih rȏžic,
i od dvĩ črȉšnje cvȋt.
I očenašȉ su tu od hrvãckiga sovdȃta,
za zȃhvalu kaj se je žȋv vrnȋ
i z molȉtvu da va Hrvãcki
ne bȉ bȋlo više nȉgdār rȁta.
Kȕćica
Na pȏ Stȃre Rẽbri, kȁdi je nãjveći uvijã,
dãvna je nĩki zõgarsku kȕćicu od kȁmika storȉt dȃ.
Zĩdana je od kȁmika, krȏv ji je od škrȋ,
mnȍgi se je siromȁh va njĩ pred nevrȉmenon skrȋ.
Predurȁla je cȁre i cesȁre,
pasȁla je mnȏge rȁte.
Zapȁmetila brȋžne ljũde
kĩ se od vȋka ovȕda mȗče i pȃte.
Va njĩ se je kȕhalo i jȉlo, na ognjĩšću grȉlo.
Peklȍ kompĩr va prhãvki, frȉgalo ocvĩrke na žerȃvki.
Tȕ se je počīvȁlo, šȗšilo, spȃlo,
kada gȍd i ljubovȃlo.
Pãmeti kȕćica zȏgare i težākȅ,
kĩ su dȋlali od mlȁke do Vȑh Pākȅ.
Pãmeti lugārȅ i fũrmane stȃre.
Sȅ kī gȍd sovdȃt se je va njȋ fermȃ,
mnȏgi je pȅtljar i lãndravac va njȋ prespȃ.
Pasīvȁla su lȋta, vrimȅna nisȕ vȃvīk bȋla ȉsta.
Do Vȑh Gorȇ se je storīlȁ nȏva cȉsta.
Kȕćica ka je mnȏgimu toplȋnu i krȏv nad glāvȕ dalȁ,
sāmȁ je i pomȁlo pozȃbljena ostȁla.
Iz zȋda se je grȕšilo kamȇnje,
s krovȁ je sȃko tulȉko pȁla kȁkova škrȉla.
Kȕćica je z vrȉmenon na pȏ zgrȕšena bīlȁ.
Va zȃdnji čȁs za kȕćicu je prišȁ spȃs,
ulȏvili su se nȉki ljȗdi na kȕćici dȉla,
do mȁlo vrȉmena osvanȉla je kȕćica kȁkova je i bīlȁ.
Sklȉda
Raspũcana, zglȏdana od vrȉmena i žlȋc,
na zidȕ vȋsi stãra zemljȅna sklȉda
i kȍda povȋda.
Kȁko su lȋpi dȃni bȋli,
kȁda su va kȉši za stȏ sȉli i molȉli,
a ondȁ lȋh jȉli.
Kȕliko se je ũst iž njẽ najȉlo,
i od dãn kada nĩ čȃ va sklȉdu dȉt bȋlo.
Pȕno pȗti je bȋlo sȃmo mȁlo mlikȁ za večȅru
i kakȏv kompȋr,
a sȉ su bȋli vesȅli kȍda je pȋr.
Nājlȉplje je bȋlo vȉdit koscȅ
kȁda su va lȃzu okõli sklȉde sȉli,
i s tȁkovin gȕšton jȋli
da su jin sȉ bȑki mȃsni bȋli.
Sadȁ kȁda stȃra zemljȇna sklȉda više ne rãbi,
bȋlo bi gȓdo da se nȃ nju pozȃbi.
Stãra vrȃta
Od štȁlē je sȃmo ȉme ostȁlo,
a va njĩ je nȉkada pȇt, šȇst glãv stȃlo.
Bȏg znȃ kȕlikiga blãga je kroz njȗ pasȁlo.
Nĩč bi se i po stȃrih vrȃti mõrda doznȁlo.
Na grēdȉ slȉčica od svẽtiga Antȏna i
Grãnčica ȕlike bez pȇr,
Jȍš stojȋ kod škapulȇr.
Pȕno pũti san kot dicȁ va tȗ štȁlu zašȃ i
Poskrĩvši zad vrãta pošpijȃ.
Vȃvik san čȃ nõviga na vrȃti zapȋšeno našȃ.
Kȁda se je kã krȁva gonȋla,
Kȁda je poli bakȁ bīlȁ i kȁda se je otelȉla.
Kȁda su podsȃdili kvȍčku,
kȕliko jãj su poda njũ dȉli,
kĩ dȃn su va Bĩsterc na samȁnj po prasẽta hodȋli.
Kȁda su krȁvu radi potrȋbe prodȃli,
Kȍmu za plãću kaj je grȃbiv kȍš gnȍja dȃli.
Kȁda su kozȕ pȑču gnȁli i
kȕliko vȏzi sȇna su iz Gumãnca pripeljȃli.
Kȁda su konjȅ za na Tȑst mȏrali dȁt,
Zapišẽno je sȃki pȗt kȁda su jih peljȁli potkovȁt.
Punȍ tȋga je na vrȃti zapĩšeno bȋlo,
Kȁda se je dȉlalo ko vȇće dȉlo.
Kȁda se je kȏmu čȃ posūdȉlo,
a kȃj se je vrnȉlo je prekrȋženo bȋlo.
Sȃmo ȅdan svȉdrić kȋga su nȋkimu Īvȅtu posūdȉli
nĩ nȉgdār prekrȋžen bȋ,
aš ga nĩ tā ȉsti ni vrnȉ.
A onȉ nīsȕ baš tȍčno znȁli
kĩmu Īvȅtu su ga dȃli.
Aš va Klãni se Īvȅti ne fȃli.
Složila se kumpanija...
Pũsna klȃnjska
Cȋlo lȉto sȁmo dȉlaj
skrbȉ, mȉsli, mȁlo spȉ,
a kad prȋdu pũsni dãni
ponȋmimo õnda sȉ!
Mačkarȃ se stȁro mlȃdo,
mačkarȃn je klãnjski krȃj.
Pȍli nas to kratȍ trȃje
pũsni pondȉljak sȋmu je krȃj.
Od Studẽne sȅ do Lĩsca,
cȋlu Klãnu, sȅ do Lȃz,
z jārmȍniku i uz bȕbanj
sȁka kȉša čȅka nȁs.
Nĩmi dȃni mačkarȃni,
cȋle dnȇve, cȋlu nȏć,
õnda jȕtro po četȉrih
z oštarȉje dȍma pȏć.
Zatȍ sadȁ po starĩnsku
zakantãjmo skȕpa sȉ!
Tȏ je kȁnat od davnĩne
kȋga znȃmo kāntȁt mȋ.
Rȅka nan je vȁš petȅh
da vi mȃte dȅbe špȅh,
pȍpnite se na polȉcu
pa nan dãjte klobasȉcu!
Skȍro je Nȃce 2
Kȁda je Nãce
iz lõva prišã,
sȉ je med prijȁtelje
i ovȁko in je povȉdā:
˝Ljũdi mojȉ drãgi,
Kõmać san ostȃ žȋv.
Skȍro san va šȕmi
Prãviga vȗka ubȉ.
Prišã je predã me vȗk,
Velȉk skȍro mi do pȃsa.
Na glāvȉ su mi se zdĩgnila
õva nebȍga trȋ lȃsa.
Zdĩgnī san pȕšku,
ali mi je zatãji mȅtak pȓvi.
Va manȉ nĩ ostȁlo
ni kãpa kȑvi!
Pomȉslī san si na Bȍga aš nȋs vȉdī drȕgiga spȃsa.
Tẽ san zījȁt,
ali san ostȃ bez glȃsa.
Dokljẽr san se
jȁst ȍpet snašȃ
vȗk mi je bȑzo
spred nȍsa ušȃ!˝
Skȍro je Nȃce
vȗka ubȉ.
Sȁmo da je mȁlo
hitrȉjī bȋ.
2
Nace Laginja – popularni i uspješni klanjski lovac, osobito sklon šali
Prãva klãnjska
Īvȅ je pod nȏć kroz sēlȍ pasȃ,
na kõlaci je kotã za rakȉju peljȃ,
tȏ je za susĩdē i prijȃtelje bȋv prãvī senjȃ
i sȃkī je od njih znȁ kȁkov će noćȁs va konȍbi bȉt škandȃ.
Susȋd Tõne mu je pomȍgā namȉstit kotȃ,
aš je jȕšto ondȁ ne znãjuć priprišȃ.
Rȅka mu je da mu mȍre eno dvĩ ȕre pomȍć,
aš da mõra pȍtljer dȍma pȏć.
Očȉstili su grãmpu, nalõžili pȑvi kotȃ.
Jȕšto je ondȁ susȋd Rȗde na vrãta prišȃ.
Držȃ se je kȍda nȉš ne znã i pitȃ je
ako jin mȍre čȃ pomȍć,
õn da mȍre ostȁt cȋlu nõć,
aš da ne mõra jȕtro dȉlat pȏć.
Zanitȉli su ogȁnj pod kotȃ,
kada je va konȍbu prijãtelj Jōžȅ prišȃ.
Ōšpōtã jih jē da pred njȋn takȏvu stvȃr tajẽ,
a on da svējedȋn rakȉju ne pijȅ.
Rȅka je da jin mȍre bit za kumpanĩju
i da nẽće ni podīšȁt rakȉju.
Da jin mȍre okõli ōgnjȁ pomȍć,
da te tȁko lȁglje zdržȁt cȋlu nȏć.
Za večȅru su ofrȋgali ocvĩrki i klobãs,
skȕhali su kōmpirȁ na cȋlo,
kȁda se je tȏ pojȉlo, bĩlo bi se čȃ popĩlo,
a nȉčega nĩ bȋlo.
Za srȅću je još mȁlo trȋbalo čȅkat
do pȑve rakȉje.
Īvȅ je rȅkav: ˝Još kvȁrat ȕrē, a mõrda i prȉje.˝
Sȉ su glȅdali kȁda će rakȉja počẽt tȅć,
pȑvī je provȁ gȁzda, a drȗgi su čȅkali kȃj će rȅć.
˝Ljũdi, provãjte!˝, rȅka je Īvȅ,
˝Ovakõvu još nīstȅ pȋli,
ovo nĩ rakȉja, ovo je prãva likarȉja!˝
Kȁda su provȁli, sȉ su slȍžni bĩli
da ovakȍvu još nīsȕ pȋli.
Teklȁ je tȁko rakȉja, provīvȁlo se je bez prestȁt.
Edĩno tȁko se je jākȍst rakȉje moglȁ znȁt.
Īvȅ je zlȋ sȁko tȕliko rakȉju va ogȁnj,
za vȉdit jẽ li jākȁ fȁnj.
I kȁda više nĩ gorȉla, se je žũnta va drȕgu bȍcu dȉla.
Kȁda su dȉli kȕhat drȕgi kotã
Rȗde je već za stõ na pȏ spȃ.
Sȁko tulȉko je proglȅdā,
nalȋ si je žmuljȉć i ȍpet provȃ,
jãko hvālȉ i sȃm sȏbu mrmrȁ.
Počẽli su potȉho kāntȁt,
aš da gȍri va kȉši ne biju moglȉ spȁt.
Nȋku dȍbu su iz plȇsa mladȉći pasȁli,
vȉdili su svȉtlo pa su se fērmȁli.
I onȉ su rakȉju provȁli
pa su õnda si skȕpa jȃko zakāntȁli.
Tȁko se je pĩlo i kāntȁlo,
da se već nĩ nijȅnimu spȃlo.
Jȕtro su čȅkali da butigerȉca ȍtpre čin prȉje,
da si kȗpe još pȏ lȉtre rakȉje.
Drȗgo lȉto
Složīlȁ se je ȉsta kumpanĩja,
počēlȁ se je kȕhat rakȉja.
Nīsȕ mōglȉ pričȅkat rakȉju,
pa su šlȉ va pȑvu oštarȉju.
Tȁko su se nalĩli da su
na rakȉju pozābȉli.
Jēlȅ
Bȋlo je tȏ pred pȕno lȋt.
Mladȉći od '42. su jȕšto počȇli v oštarȉju hodȉt.
Mȁlo šõldi, vẽla vȍlja,
sȁka tȗra pjȅsma bȏlja.
Pĩlo se je i kāntȁlo do kȁsno va nȏć.
Ȅdan od njĩh je nȋku dȍbu va kundȍt mȍra pȏć.
Mȁlo lĩvo, mȁlo dȇsno
trȍja vrta, krȍz portũn od kȉše,
za nzad se nĩ znȁ va oštarȉju vrnȉt vȉše.
Vȑti se je kot mȕha va žȗru,
vȑti mu se je portȗn,
nĩ znȁ kȕda nũtar, kȕda vȕn.
Do skv je prišȃ, svojȕ kȉšu prepoznȃ,
do kmare po četȉrih zašȃ.
Lẽgav na põstelj i zjdin zaspȃ,
z kapõton od oštarȉce se je pokrȉ,
sȃmo si je kolȅt s pelicȕ na nogȅ dȉ.
Cȋla oštarȉja je kāntȁla i pīlȁ,
oštarȉca je bez dȃha točīlȁ.
Teklȍ je čno, teklȍ je bȋlo,
skȍro do jȕtro se je kāntȁlo i pȋlo.
Nȉku dȏbu se je oštr iz oštarȉje pobrȃ,
pozdrȁvi je drũštvo i va kȑpe je šȃ.
A na põstelji mȉsto ženẽ je Tȏneta našȃ.
Vrnȉ se je v oštarȉju i zazvȁ vesȅlu kumpanȋju:
Hȍte vȉdit sȉ kako nȁša Jēlȅ blženo spȋ.
Kot Tȏne je lẽga, zasp,
a kot Jēlȅ je jȕtro stȃ
i za sȅ Klānjcȅ Jēlȅ zostȃ.
Za spomen na velu ljubav...
Vicerȁj
Užãn si mȉslit da san te imȅla odvȃvīk rȁda,
a sadȁ vȋdin kȁko san bȋla bȅdasta, mlādȁ.
Smirõn san glȅdala kȁda ćeš z drȕgimi mladȉći
poli nȁšiga vȑta pasȁt.
va strȃhu čȅkala ćȅš li me poglȅdat,
ćȅš li mi se nasmijȁt.
Nȉgdār nȇću pozabȉt naš pȓvī plȇs.
Pred pȕno lȋt mȉslila san da ću ti
va rukȁh od srȅće umrȋt i
da ću zavȁvīk sȃmo tvojȁ bȉt.
Čȅkala san te cȋlo vrȋme kada si va võjsku šȃ,
a kȁda si se vrnȉ, me nisȉ ni poznȁ.
Sidȉla san, plȁkala, otkīdȁla vicerȁj.
Znȁla san da te nȇću imȅt nȉgdār mȃj.
Kū gȍt margarȉtu san otkīdȁla
mi je kāzȁla sȃmo nesrȅće.
Vȃvik mi je prihājȁlo da me vãra
ili da me nȇće.
Sadȁ kȁda si sȃm, nesrȅćan,
domȉsliš li se mȁne?
Znãn da si me lagȃ i
ondȁ nīsȉ mȉsli nȃ me.
Sȅ ono kaj si mi obećȁ,
je zdãvna pasȁlo.
Sȃmo je na ȅnimu stāblȕ pȃr slõv i
Zarȋženo sȑce ostȁlo.
Pod borȏvku
Pod Stȑmac ũski putȉć
ki pelj va globõki dovčȉć.
Okõli dovčȉća kamẽni zidȉći,
ȅna stra borõvka,
pȕna raskantȃnih tȋći.
Pod borõvku rȏžice, trāvȁ i vẽli hlȃd.
Kȁdi san te čȅkav mlȃd, imȅ san te jȃko rȁd.
Pasȁla su lĩta,
va drȁče je zarsa putȉć
kĩ je pelj va naš dovčȉć.
Nĩ više rõžic, va hlȃdu nĩ polȇžena trāvȁ.
Bīlȁ su to lĩpa lȋta,
bīlȁ je to ljũbav prȃva.
Ãj da se mȍre mlȃdost vrnȉt,
da mi je još sȃmo ȅdan pȗt
va dovčȉć pod borõvku prȋt!
Pod borõvku rȏžice
ne dišẽ onȁko jko,
ne kāntju više onȁko tȉći na glȃs.
Sȅ je žȃlosno,
aš nĩ više pod borõvku nȁs.
Onȁ
Poli mȁne je pasã,
Kȍda me nĩ nȉgdār vȉdī ni poznȃ,
a do čẽra me je ljȕbavi edĩna zvȃ.
Nȉgdār nisãn znȁla da će tȁko bolȉt,
kada vȉše ne bũ tē pod mojȅ oknȍ prȋt.
Rõžice mi je nosȉ, sȑce bi mi bĩ dȃ,
a danȁs je bez poglȅdat va mojȅ oknȍ, po cȉsti pasȃ.
Nẽću ga klȇt, aš san ga rȁda imȅla,
I da bȗde zavãvīk mȏj, sȁmo tō san tȅla.
Po nōćȉ čũjen kȁko mi šȁpće,
aš tȁko lȋpo nĩ znȁ nego ȏn govorȉt,
i jȁ si ne mȍren vȅrovat,
da vȅć nẽće k manȉ prȋt.
Zãč zȃ me vȉše ne mãri, nȉgdār nȇću znȁt.
Za spȍmen na vẽlu ljȕbav,
sȁmo će mi rȁna na sȑcu ostȁt.
Ȏn
Pasȁla je poli mȁne, glȃvu je prignȉla do tȃv,
držalȁ se je da me ne vȋdi,
ali ja san je ȉpak spod glȃsa zazvȃ.
Obrnȉla je glãvu i nĩ tȅla odgovorȉt.
Zarȅka san se da nẽću već pod njejȇ oknȍ prȋt.
Sȑce me je bolȉlo, ali onȁ tō ne smȋ znȁt.
Tȅško mi je bĩlo bez fermȁt
pod njejȇ oknȍ pasȁt.
Jãko san je rȁd imȇ,
zātȍ je nȇću klȇt.
Tȅ san je pred otãr peljȁt
i zavãvīk imȅt.
Po noćȉ čũjen kȁko mi šȁpće,
sȁgder čũjen njẽj glȃs,
i ne mȍren vȁrovat
da je tō krȃj za nȁs.
Zã me nẽće ni čȕt,
A ja ne znãn zȃč san krȋv.
Nẽću je prestȁt rad imȅt,
dokljer gȍd bun žȋv.
Onȁ i ȏn
Zȃč se nīsȕ nȉgdār složȉli,
a bȋli su tȃko lȋp pȃr.
Rȁdi su se imȅli,
a nīsȕ arivȁli pred otȃr.
Su li bȋli krȋvi njȉhovi stãri,
je li rȍdbina zabādȁla nȏs
va njȉhove stvȃri,
su li se vȃ to pačȁli ljȗdi zlȉ,
ali su mõrda za sȅ bȋli
krȋvi sȃmo onȉ?
I sadȁ kȁda su već stȁri,
ȏn puno pũti pod njejẽ oknȍ pasȃ,
a onȁ vȃvik va ȉsto vrȋme
zȃda koltrȋne špijȃ.
Rad bin znat...
Kȁmo grȇ kĩ spȁt
Sõnce grȇ zapõdan zad Ȕčku goru spȁt,
aš mȏra jȕtro rȁno stȁt,
cȋlu nȏć mu se põstelj vrtȋ
pȁ se nad Obrũč zbudȋ.
Zvīzdȅ spȇ na zvȋzdani stāzȉ,
ȅna je vȃvīk bȁdra pa na drũge pȃzi.
Misẽc po cĩlu nȏć badrĩ i svȋti,
lȋh jȕtro grȇ za gȍru spȁt,
jȕšto kada mĩ mȏramo stȁt.
Bȕra spȋ va dubȍki šȕmi,
kȁda se zbudĩ, zãjdin se bȗni.
Nevrĩme, kadi gȍd spȋ, jãko mu je tȇsno,
čin stȃne iz põstelje, postȃne bjȇsno.
Oblãki spȇ na Vȑh Gorȇ,
a kȁda su trūdnȉ, spustȇ se na mȏre.
Mȁlo je
Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār bižȁli za kurjẽru,
a jȍš mȁnje õnih ki nisȗ nȋgdār zgȕbili rumbrȅlu.
Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār zgȕbili ključȅ
i õnih je mȁlo ke šõljdi ne mȗče.
Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār napȋli,
a mȁlo je i õnih ki nisȗ nȉgdār zaljȕbljeni bȋli.
Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār na dȉlo zakasnȉli
i õnih ki se nisȗ nȉgdār na lȅdu zdrsnȉli.
Mȁlo je dȉlavci kĩ ne glȇdaju na ȕru
i mȁlo je õnih ki nisȗ nȉgdār curȁli va bȕru.
Mȁlo je šofȇri ki nisȗ na črljȅno pasãli,
a još mȁnje õnih kĩ su va škõli sȅ za pȇt znȁli.
Mȁlo je pȗnic ke võle zȅte
i mȁlo je zȅti kĩ jin se ne osvȇte.
Mȁlo je kȕharic kin se nĩ zapalȉv fažõ
i õnih kin nĩ mlikȍ skīpȉlo do pȏ.
Mȁlo je õnih ki nisȗ nȋgdār zlagȁli,
ni õnih ki nisȗ susȋda nȉgdār marinjȁli.
Mȁlo je ljȗdi ke nĩ zȗb bõli
i jẽ li kȃdi kĩ kaj se nĩ nȉgdār Bȍgu mȏli?
Prijȃtelji
Ȇj, prijtelji prik grnic bez drȃti,
Slovẽnci i Hrvātȉ.
Do čẽra se je skȕpa jȉlo i pȋlo,
na ȅnu i drȗgu strn dȉlat hodȋlo.
Med sȏbu ženȉlo,
na ȉstin cimȋteru za ȍbadvoje sõze prolȋlo.
I rābȉla je sȃmo ȅna nȏć,
a sȃka nȏć mȃ svȏju mȏć.
Prik kunfĩna bez hart više nīsȉ mȍga pȏć.
Ali õni kaj su grnice stõrili
ȅno mȏraju znȁt!
Da ćemo mȋ za sȉmi kunfĩni sȅmo prĩt
ȍpet kāntȁt!
Aš kunfĩn mȍre dīlȉt zemljȕ i mȏre,
ali kȁnat i dȗšu ne mȍre.
Mȍre bit kunfĩn kĩ dīlȉ Dlȅtvo ili Dlītȍ,
vȋ ćete svȅjeno prȋt va Klnu drȗgo lȉto.
Rječnik manje poznatih riječi
A
arančijata – osvježavajuće piće od
naranče
arat – zanat
arivav, arivala – pristigao, pristigla
(<arivat – stići, pristići)
artižan – obrtnik
aš – jer
avto – automobil
B
bacelat – mariti, brinuti se
badar – budan, jasan, na javi
bajta – kuća
bak – bik
balotar – smetlar
batić – mali bat, čekić
batuda – usitnjeni kamen
besida – besjeda, riječ
beršuge – planinarske čizme
bili – bijeli
biljetar – prodavač karata; kondukter
Bisterc – Ilirska Bistrica (SLO)
bitvica – vjenčani prsten
biv, bila – bio, bila (<bit – biti)
blago – domaće životinje, stoka
boks – laštilo za cipele
borovke - borovi
Boršt – top., šumski predio u Klani
bovha – buha
brageše – hlače
brenta – drvena ili limena posuda za
nošenje vode
brime – breme
brižni – jadni, ubogi, nejaki
brižnić – jadničak
brukvice – čavlići za podbijanje cipela
bumbak – pamuk
bušnit – poljubiti
butiga – trgovina
butigerica – trgovkinja
butorica – svežanj drva pripremljen za
prodaju u gradu
C
cajt – vrijeme
cenjen – cijenjen
cesar – car
cila – cijela
cimiter – groblje
cista – cesta
civ – cio, cijeli
cok – panj
crikva – crkva
curat – mokriti, pišati
Č
ča – nešto
čera – jučer
češpa – šljiva
čez – kroz, preko
činčok – pundža, ženska frizura
črljeni – crveni
črni – crni
Ć
ćaća – otac 'odmila'
ćedan – tjedan
ćika – prožvakani duhan
ćikat – žvakati duhan
ćutit – osjećati
D
dajali – davali (<dajat – davati)
daž – kiša
devet – vrsta proljetnice; kukurijek
dica – djeca
dilit - dijeliti
dilo – posao
dine – stavi (<dit – staviti)
djav – rekao (< djat – reći)
dlabit – strugati
Dlito – top., šumski predio Klane
dobra ruka – dar djeci (čestitarima) za
Novu godinu
domišljat – sjećati
dovčić – mali dolac
Drinovo – top., šumski predio Klane
drito – pravo, ravno
drivo – plug
drišće – pljucka (<driskat – pljuckati)
drobiž – sitan kovani novac
drohnjit – kunjati
drugače – drukčije
E
edan – jedan
edini – jedini
eroplan – zrakoplov
F
fanj – poprilično
fanela – vrsta tkanine
fažov – grah
fermat – zaustaviti
finit – završiti, skončati
furman – vozar, kočijaš
G
globoki – duboki
gnav, gnala – gonio, gonila (<gnat –
goniti pr. stoku na ispašu)
gnjizlo – gnijezdo
gomila – gnojište
Gotovž – ponor potoka Ričine u Klani
Gradina – srednjovjekovna utvrda na
brdu poviše Klane
grampa – nakupina plijesni, talog
grdo – ružno
gren – idem
griža – stijena
grustit /se/ - nevoljko
gubić – gljiva
Gumance – top. predio ponad Klane
H
hartulina – razglednica
hita – baca (<hitat – bacati)
hlib – kruh
hrbat – leđa
I
igrače – igračke
incerada – 1. kabanica, 2. zaštitno platno
od vodootpornoga materijala
išće – traži (<iskat – tražiti)
J
jajca – jaja
jarmonika – harmonika
Jažinovac – top., predio Klane
jušto – taman
jutri – sutra
K
kača – zmija
kadi – gdje
kaj – 1. što, 2. zašto, 3. zar
kalali – kalat – 1.cijepati drva , 2.
izvlačiti vodu iz bunara pomoću vjedra
kalcetoni – dokoljenke
kamara - soba
kamik – kamen
kampanamo – besciljno tumaramo
(<kampanat – besciljno tumarati)
kanoćav – dalekozor
kantun – ugao
karijola – tačke
kašnje – kasnije
katramana – od katrana, asfaltirana
kava – mjesto na kojem se iskopava
kamen ili pijesak
ke – koje
kebar – kukac hrušt
ki – 1. tko, 2. koji
kiša – kuća
klobasa – kobasica
klobuk - šešir
ko – koje
kobilica - skakavac
koda – kao da
kolet – ovratnik
kolina – koljena
koltrina - zavjesa
koluri – boje
komać – jedva
kopat (se) – kupati se
korombač – bič
kot – kao
kres – krijes, vatra koja se palila u Klani
večer uoči praznika Prvog maja
kričat – galamiti, vrištati
kudar – kuda
kudlak – vukodlak
Kukulj – top., brijeg ponad Klane
kumpanija – društvo, družina
kundot – nužnik, zahod ?
kunfini – granice
kuntenti - zadovoljni
kuntrabant – krijumčarenje, kol. šverc
kuri – praši (<kurit – prašiti)
kurjera – autobus
kušćerica – gušterica
kušin - jastuk
kvadar – okvir (za slike)
kvarat – četvrtina
L
lačan – gladan
laglje – lakše
lankuć – vrsta proljetnice; šafran
lasi – vlasi, kosa na glavi
lašćit – svijetliti se
lata – kanta
Lazari – stanovnici mjesta Laze
Laze – top., mjesto (zaselak) u Općini
Klana
letrika – električna energija/struja
lih – samo
lipo – lijepo
Liskovac – top., predio u Klani
lišica – mala lijeha, njivica
lišnjiki – lješnjaci
lito – 1. ljeto, 2. godina
lojternica – predmet nalik ljestvama,
služio za hranjenje stoke
luštrat – glancati, laštiti
luzarij – krunica
lužerna – vrsta starinske svjetiljke (na
ulje)
M
ma – 1. ma, 2. ima
macel – klaonica
mačkare – maškare, krabulje
magari – makar (i)
majhano – maleno
maju – imaju
malin – lin
marčeno – ožujsko
margarita – vrsta poljskog cvijeća;
margareta
marinjat – ogovarati, tračati
maša – misa
mat – mati, majka
mavrica – duga
med – između
Merika – Amerika
mevta – žbuka
mihur – mjehur; kesica za čuvanje,
pohranu duhana
minjeni – minuli, prošli
misec – mjesec
misto – mjesto
mizerija – bijeda, siromaštvo, neimaština
Mlaka – top., ravničarski predio povrh
Klane
Močila – top.; lokalitet u Klani
mot – kretnja, gesta
movčat – šutjeti
mriže – mreže
muć – gomila usitnjenog kamena
mućar – čovjek koji se bavi usitnjavanjem
kamena
ovtar – oltar
P
N
na četver – volovska zaprega sa četiri
grla
nabran/a – naboran
namisto – umjesto
napošno – s točno određenom namjerom
nasušno – prijeko potrebno
naštivat – naslagati
navada – navika, običaj
navadili – naučili (<navadit – naučiti)
navestit – navijestiti
nebog – jadan, ubog
nesnaga – smeće, prljavština
nete – neće
nič – nešto
niedan – nitko
nigdar – nikada
nikamo – nekamo
nikakorov(a) – nikakav, nikakva
niki – neki
niman – nemam
nono – djed
Novo lito – Nova godina
nutri – unutra
O
ob – oko, otprilike
obać – obići
ocvirki – čvarci
oća – otac
ognjišće – ognjište
okno – prozor
okoli – okolo
orihi – orasi
orodje – oruđe
ostav – ostao (<ostat – ostati)
ošpotat – ukoriti
oštarica – gostioničarka, krčmarica
oštarija – gostionica, krčma
otprit – otvoriti
otrok – malo dijete
pači – smeta (<pačit – smetati)
padela – posuda za kuhanje hrane
pargat – čeprkati
partit – krenuti
pasiva – prolazi (<pasivat – prolaziti)
pastičerija – slastičarna
pašta krema – vrsta slastice; kremšnita
pavkove – paukove
pelica – krzno, krzneni kaput
peljav, peljala – vodio, vodila (<peljat –
voditi)
penda – vrsta dječje igre
penzija – mirovina
petešić – 1. mali pijetao, 2. glinena
igračka pijetlić koja se nekad kupovala
na sajmovima
petljat – prositi
pijažat /se/ - sviđati /se/, dopasti /se/
piknja – točka
pinka – štruca kruha
plamik – plamen
planinka – runolist
plankača – sjekira za tesanje greda
plašćenka – vunena traka za
pričvršćivanje bremena
Pliš – top., brijeg ponad Klane
pobrali – pokupili (<pobrat – pokupiti)
počinit – počinuti, odmoriti
poć – poći, ići
poćakulat – popričati
pod – 1. tavan, 2. kat 3. tlo
podbit – podbijen
podišat – pomirisati
podvora – prvotni oblik kočnice na
zaprežnim kolima
pogovarali – pričali (<pogovarat –
pričati)
pokolinja – pokoljenja
poli – pokraj, kod
ponimit – poludjeti
ponjava – pokrivač, deka
portun – glavna ulazna vrata u kuću;
kapija
posiv, posila – posjeo, posjela (<posisit –
posjesti)
poskrivši – po skriveći, kriomice
poslav, poslala – poslao, poslala (<poslat
– poslati)
pot – znoj
potljer – poslije, kasnije
potriba – potreba
potrpila (<potrpit) – potrpjela
(<potrpjeti)
povidat – govoriti, pripovijedati
povž – puž
pozabit – zaboraviti
prah – 1. prah, 2. prašina
prenka – uzbrdica
preverbija – luksuz
prez – bez
prezev, prezela – preuzeo, preuzela
(<prezet – preuzeti)
prigniv, prignila – zgrbio/zgrbila;
sagnuo/sagnula (<prignit – zgrbiti,
sagnuti)
pripeljat – dovesti
pripovidat – pripovijedati
prišav, prišla – došao, došla (<prit –
doći)
prodajat – prodavati
proliće – proljeće
proti – naspram
prova – proba
pusna – koja se odnosi i veže uz
Mesopusne dane
Pust - Mesopust
R
rabit – trebati, upotrebljavati
razbita – razbijena
razgrušen – razrušen
Rebičina kiša – etno kuća u Klani
rečeju – kažu
rice – (ondulirani) uvojci kose, lokne
riz – rez
rodvina – rodbina
Rojno – top., šumski predio ponad Klane
rožica – cvijet
rucak – ruksak, naprtnjača
rumbrela – kišobran
S
saki – svaki
sakidanje – svagdanje, svakodnevno
sakimu – svakome
samanj – sajam
san – sam
saniv, sanila – kočio, kočila
(<sanit - kočiti)
se – sve
seno – sijeno
senjano – zabilježeno, označeno
senjav – znak
si – svi
sić – kablić za vodu
siga – svega
sih – svih
sikira – sjekira
skale – stepenice
sklida – (glinena) posuda za posluživanje
hrane
skod – povišena starinska terasica pred
kućnim vratima, do kojih vode stube
ispod kojih je nadsvođen ulaz u konobu
skucat – glasovno izražavanje boli
s manu – sa mnom
smin – smijem
snaže – čiste (<snažit – čistiti)
snig – snijeg
snoći – sinoć
sonce – sunce
sopet – opet
sopice – vrsta proljetnice; jaglac
sovdat - vojnik
spominjat /se/ - sjećati /se/
spravlja /se/ - priprema /se/, sprema /se/
(<spravljat /se/ - pripremati /se/,
spremati /se/)
Stara Rebar – top., šumski predio ponad
Klane
stat – 1. stajati, 2. ustati
stisniv – stisnuo (<stisnit – stisnuti)
stomanja – košulja
storit – napraviti, učiniti
strančica – strana, dem.
Strmašćica – top., predio Klane
stržit – utržiti
svejedin – svejedno
svićica – svjećica
svidrić – svrdlo, dem.
svit – svijet
svitit /se/ - svijetliti, sjajiti /se/
svojiga – svoga
Š
šav, šla – išao, išla
šesni – zgodni, skladni
šetepaši – vrsta (tradicionalnog,
folklornog) plesa, tal. sette passi
šijarpica – kravata
škandav – skandal
škapuler – vrsta amajlije
škovacera – lopatica za smeće
škrila – kamene ploče
škulje – rupe
škuro – mračno, tamno
šotiš – vrsta (tradicionalnog, folklornog)
plesa, specifičnog za 'Alpske' zemlje
šparget – štednjak
špijat – provirivati, viriti
štala – staja
šterika – svijeća
šterna – bunar
štiman – cijenjen, na dobru glasu
štriga – vještica, utvara
štrim – nadstrešnica za smještaj
poljoprivrednih strojeva i alata
štrpalt – čistiti zemljište od korova i
drača
štuf – prezasićen do dosade
šugaman – ručnik
šušanj – suho lišće
šušur – kaos
šveljar – prag za željeznicu
šviče – fućka (<švikat – fućkati)
T
ta – 1. ta, 2. taj
tabak –duhan
teli – htjeli (<tet – htjeti)
tić – ptica, ptić
tirake – naramenice
tličen – tučem (<tlić – tući)
tlije – tinja (<tlit – tinjeti)
tnalo – tlo
toporišće – drvena drška za sjekiru
tramit – teren
trdo – tvrdo
trinog – niski stolac na tri noge,
tronožac
trliš – radno odijelo
trpit – trpjeti
Trstenik – top., ravničarski predio ponad
Klane
trt – gaziti
truc – inat
trudni – umorni
tuji – tuđi
turan – toranj
U
uničit – uništiti
ura – sat
uvijali – zavoji
užanca – običaj, navada
V
va – u
valiđe – prtljaga
valja – valjda
valje – ubrzo
vapor – brod
vas – 1. slov. Selo 2. središnji klanjski trg
vavik – uvijek
Vazam – Uskrs
veli – veliki
velud – velur, baršun
verovat – vjerovati
veruge – lanci
vetura – automobil
vesevje – veselje
viceraj – igra u kojoj se čupkaju latice
cvijeta margarite
vidit – vidjeti
vijaj – krug putovanja
vik – vijek
vinta – mehanizam koji služi za kočenje
zaprežnih kola
vov – vol
voz – zaprežna kola
voževali – vozili (<voževat – voziti,
prevoziti)
vratilo – vrsta obrađenog drva, služila je
u svrhu gradnje brodova
vrime – vrijeme
vrnit – vratiti
Z
z – s(a)
zad – iza, straga
zagasiv – ugasio (<zagasit – ugasiti)
zahićuje – zatrpava
zahaja – izlazi (<zahajat – izlaziti)
zajno – odmah, isti čas
zakantamo – zapjevamo (<zakantat –
zapjevati)
zakljevsano – uklesano
zanitit – pripaliti vatru
zapovdan – poslijepodne
zaprezat – upregnuti u voz
zaprit – zatvoriti
zaputiv – uputio (<zaputit – uputiti)
zasluživ, zaslužila – zaslužio/zaradio,
zaslužila/zaradila (<zaslužit –
zaslužiti/zaraditi)
zatancat – zaplesati
zatlikav – zatukao, zario (<zatlić –
zatući, zariti)
zavavik – zauvijek
zavet – zavjet
zavida – dok se još vidjelo, za dana
zdrsnit – poskliznuti
zdurat – izdržati
zelo – uzelo (<zet – uzeti)
zelje – kupus
zera – posve malo
zglancan – ulašten
zgojeni – odgojeni, othranjeni
zibela – kolijevka
zleta – izlijeta (<zletat – izlijetati)
zliženi – izlizani
znutar – iznutra
zogar – cestar
zostat – ostati
zvana – izvana
Ž
ženjske – žene
Židovje – top., brijeg ponad Klane
živilo (<živit) – živjelo (<živjeti)
žlajdre – vrsta lanaca
žmulj – čaša
žoki – čarape
žovti – žuti
žunta – završni, nekvalitetni proizvod
koji nastaje pečenjem rakije
žurnada – nadnica
BILJESKA 0 AUTO RIMA
Anton Starcic roden je 1941. godine
u Klani. Osnovnu je skolu pohadao u
Klani, a Visu upravnu skolu u Zagrebu.
Cijeli je radni vijek od 40 godina bio zaposlen u organima uprave i sudstvu, a
umirovljenje 2001.
Godine 1979. izabran je za predsjednika
Pjevackog zbora »Dr. Matko Laginja«
i tu duznost obavlja neprekidno vee 30
godina.
Od osnutka Drustva za povjesnicu Kiana,
1993., tajnik jete Udruge. Osim toga je
i pokretac stalni suradnik tiskovine Glasnik OpCine Kiana, a tajnik je i Udruge
umirovljenika OpCine Kiana.
Vee tridesetak godina je strastveni sakupljac starih predmeta, dokumenata i
arhivalija.
Marijo Taucer roden je 1951. godine u
Klani, gdje je zavrsio i osnovnu skolu.
U Rijeci je pohadao srednju Trgovacku
skolu i zaposlen je u struci.
Dugogodisnji je clan mjesovitog Pjevackog zbora »Matko Laginja«, clan je
predsjednistva Drustva za povjesnicu
Klan a, a od samog osnutka je i clan Planinarskog drustva »Plis« iz Klane.
ISBN 978-953-96373-9-0